Šibenski kršćanski robovi u Napulju i otkup šibenskoga plemića Ivana Krstitelja Zavorovića iz turskoga zarobljeništva: prilog poznavanju porobljavanja na Jadranu i u Ugarskoj u 16. i 17. stoljeću

Sažetak

Polazeći od vrlo slabe istraženosti porobljavanja i ropstva u Šibeniku i na području šibenskoga distrikta u renesansi i ranome novom vijeku u periodu intenzivnih osmanskih osvajanja, u radu se analiziraju i objavljuju dva povijesna izvora iz prve polovine 16. i s početka 17. stoljeća koji iz prve ruke svjedoče o sudbini ljudi odvedenih u roblje s pograničnih područja prema Osmanskom Carstvu (iz šibenske Zagore i Ugarske). U prvome dokumentu riječ je o skupini kršćanskih robova s područja Šibenika i šibenskoga distrikta pod osmanskom upravom, prisilno odvedenih u Napulj, vjerojatno u prvoj polovini 16. stoljeća, gdje se smatraju Turcima, a drugi izvor donosi svjedočenje Šibenskoga kaptola o otkupu šibenskoga plemića Ivana Krstitelja Zavorovića, sina šibenskoga humanista i povjesničara Dinka Zavorovića (oko 1540. – 1608.), iz turskoga zarobljeništva 1606., kamo je dospio 1605. kao pripadnik ugarskih vojnih snaga koje su tada pokušavale obraniti Ostrogon od osmanskih napada. Oba se izvora najprije stavljaju u kontekst povijesnih okolnosti u kojima su nastali, a potom se razmatraju u odnosu na dosadašnja saznanja o ropstvu na Jadranu i u Ugarskoj u renesansi i ranome novom vijeku, nastojeći naposljetku utvrditi u kojoj se mjeri sudbina kršćanskih robova i zarobljenika sa šibenskoga područja uklapa u tadašnje uzuse postupanja s robovima i zarobljenicima.