Dominium quoad protectionem: Savez Dvigrada s Hugonom VIII. Devinskim iz 1386. godine

Sažetak

Autor priređuje i analizira neobjavljenu listinu, izdanu 1386. godine u Dvigradu, kojom je sklopljen savez između dvigradske komune, nominalno pod jurisdikcijom akvilejskih patrijarha, i Hugona VIII. Devinskog, kapetana susjedne Istarske grofovije, upravne regije pod vrhovnom vlašću kuće Habsburg. Ističući razne nedaće koje su pogodile Akvilejski patrijarhat i Markgrofoviju Istru tijekom zadnjih desetljeća 14. stoljeća, imenovanje je Hugona VIII. kao novoga advokata (tj. zaštitnika, lat. advocatus) Dvigrada interpretirano u svjetlu jurisdikcijskoga pluraliteta, poroznih granica istarskoga srednjovjekovlja i, najvažnije, recipročne naravi odnosa između gospodara i podanika. Autor zaključuje da je novoutemeljeni savez bio prvenstveno motiviran nemoći tadašnjih istarskih markgrofova da svojim podanicima pruže primjerenu vojnu zaštitu, pogotovo u kontekstu tradicionalnih graničnih sporova između podanika akvilejske Crkve s jedne i Istarske grofovije s druge strane. Štoviše, kako je Akvilejski patrijarhat potonuo u građanski rat, koji je suprotstavio promletački tabor na čelu s Udinama protiv propadovanskoga, koji su vodili de iure patrijarh Filip d’Alençon i Čedad, Hugon VIII. Devinski postao je jedan od najmoćnijih regionalnih vlastodržaca. Istovremeno, tadašnji istarski markgrof, Dujam od Castella, otvoreno je podržavao promletački front te mu je stoga zakoniti patrijarh d’Alençon osporavao legitimitet ureda; Hugon VIII., s druge strane, ostao je službeno neutralan u ovom sukobu, ali je prešutno podržavao propadovanski savez, postajući de facto neprijatelj istarskoga markgrofa Dujma, de iure gospodara Dvigrada. Upravo je u tom kontekstu neprijateljstva, krize i neizvjesnosti građanskoga rata dvigradska komuna, na čije su teritorije najvjerojatnije pljačkaški upadali podanici Pazinske knežije uz podršku samoga Hugona VIII., odlučila sklopiti savez sa svojim moćnim susjedom, preferirajući imenovati tadašnjega kapetana Pazina kao svojega službenog zaštitnika i plaćati mu godišnji danak (tj. reket), nego ostati vjerna nemoćnoj akvilejskoj Crkvi.