Dnevnik rada popisivanja gradiva crkvenih arhiva Porečke i Pulske biskupije te Pazinske apostolske administrature (18. prosinca 1970. – 28. listopada 1980.)

Sažetak

Tko se god bavi lokalnom poviješću zna da su crkveni arhivi bogat i nenadomjestiv izvor za proučavanje mjesta u kojem je gradivo nastalo. Treba znati da su crkveni arhivi strogo zaštićeni kanonskim propisima Katoličke crkve. Često se događa da su upravo crkveni dokumenti jedini izvor za lokalnu povijest, u slučajevima kada su arhivi nastali djelovanjem državnih i inih civilnih organa uništeni. Godine 1970., dogovorom između Historijskoga arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu – DAPA) i Porečke i Pulske biskupije i Pazinske apostolske administrature, započelo je popisivanje svih crkvenih ar-hiva na području navedenih crkvenih organizacija. Dvojica su arhivskih djelatnika, jedan imenovan s crkvene strane (svećenik Ivan Grah), a drugi sa strane Arhiva (profesor Jakov Jelinčić, arhivist), u vrijeme sređivanja i popisivanja navedenih crkvenih arhiva vodili Dnevnik koji je predmet ovoga rada. Vremenski je raspon Dnevnika od 18. prosinca 1970. do 28. listopada 1980. godine. Jakov Jelinčić prepisao je Dnevnik sa svim pogreškama i osobitostima te je priredio i »Kazalo« sjedišta u kojima su se u vrijeme njihova rada nalazili crkveni arhivski fondovi, s naznakom dana kada je fond bio u obradi, sati utrošenih za sređivanje i popisivanje svakoga pojedinog djelatnika, potom rednoga broja pojedinoga mjesta i stranice Dnevnika na kojoj se izvješće o radu nalazi. Zaključno je poglavlje ovoga rada napisao mr. sc. Ilija Jakovljević. Jakov Jelinčić u »Uvodu«, pored isticanja uloge velečasnoga Graha, posebno naglašava zasluge blagopokojnoga porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića, zatim tadašnjega direktora Arhiva Hrvatske (danas: Hrvatski državni arhiv) Bernarda Stullija i tadašnjega direktora Historijskog arhiva u Pazinu (danas: Državni arhiv u Pazinu) profesora Dražena Vlahova. Ilija Jakovljević u zaključnom poglavlju govori o Grahovim i Jelinčićevim zaslugama, naglašavajući posebno ulogu mons. Graha kao povjesničara i arhivista.