Presbyter, uxor, dominus, magister... Unutrašnja diferencijacija i identiteti labinskih socijalnih skupina u srednjem i ranom novom vijeku – semiotika i praksa

Sažetak

Temeljem relevantnih izvora i postojeće stručne i znanstvene literature, rad zaključuje o razvoju komunalnog identiteta Labina tijekom srednjega i ranog novog vijeka te raščlanjuje jezične znakove društvene pripadnosti članova komune razvijane u određenim društveno-povijesnim uvjetima, a zabilježene u korištenim izvorima, ponajprije lokalnim maticama. Analiza je izvora srednjovjekovne i ranonovovjekovne vremenske provenijencije, nastalih u labinskim ili drugim kancelarijama, potvrdila određene etnokulturne elemente kolektivnog identiteta lokalnog stanovništva, njihovu dinamiku i odnose te pružila pregled razvoja komunalnog identiteta i njegovih pragmatičnih implikacija formiranih u specifične oblike komunalnih magistratura i autonomije u odnosu na središnjicu vrhovne političke vlasti. Ocijenjeni su također i drugi doprinosi izgradnji kolektivnog identiteta, poput onih hagioloških, te participacija pojedinca i imanentne mu društvene skupine u formaciji i uživanju predmodernog modela komunalne identifikacije. Korištene matične knjige krštenih, umrlih i vjenčanih svjedoče o sustavu jezičnog znakovlja angažiranog pri identifikaciji svakog člana zajednice u skladu s njegovom društvenom ulogom i identitetom pripadajuće mu socijalne skupine. Labinska komuna, stoga, institucionalno razvijana na municipalnim temeljima i uz doprinos političko-kulturološke baštine većinskog slavenskog stanovništva već od početka 13. st., vjerojatno i ranije, tijekom nadolazećih stoljeća, a od početka 15. i pod utjecajem Venecije, jasno diferencira vlastite društvene skupine sukladno uobičajenom komunalnom obrascu, pa izvori svjedoče o lokalnom gradskom plemstvu, svećenstvu, građanima i ostalim pučanima, doseljenicima, muškarcima i ženama, djeci i dr. te o pripadajućim im socijalnim ulogama.