Željeznička infrastruktura »Istarskih ugljenokopa, Raša« (1945. - 1953.)

Sažetak

Članak o željezničkoj infrastrukturi »Istarskih ugljenokopa, Raša« temelji se isključivo na proučavanju arhivskoga gradiva koje se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. U članku je obuhvaćen period od završetka II. svjetskog rata, pa sve do godine 1953., kada je proglašen »Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti«. Riječ je o periodu administrativnog socijalizma s jakom centralizacijom svih političkih, privrednih i društvenih funkcija, po uzoru na SSSR. S obzirom na činjenicu da je težište stavljeno na brzu industrijalizaciju zemlje, najveći administrativni aparat razvio se upravo na području privrede. Stvaranjem nove države, transport je bio jedan od kritičnih problema u rudnicima pod rukovodstvom Ministarstva industrije i rudarstva Narodne Republike Hrvatske. Bivši vlasnik poduzeća »Istarskih ugljenokopa, Raša«, »Arsa Società Anonima Carbonifera«, bila je vlasnica rudnika Raša, Podlabin, Strmac, Pićan, Vremski Britof (Timav) i Sečovlje. Društvo je bilo registrirano 26. lipnja 1925. kod Trgovačkog pomorskog suda u Trstu (Tribunale Commerciale e marittimo, Trieste). Krajem II. svjetskog rata, godine 1945., uzela je navedene rudnike i ostale dijelove imovine bivše »Arse« na upravljanje Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA) za Istru, Rijeku i Slovensko primorje. Vlada FNRJ donijela je 2. siječnja 1948. rješenje o privrednom poduzeću »Istarski ugljenokopi, Raša« u Raši – Istra. Navedenim rješenjem, dioničko ugljenokopno društvo Raša, »Arsa società mineraria carbonifera p.a.«, koje je Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ od 9. studenoga 1947. proglašeno za poduzeće općedržavnog značaja, a koje je bilo djelomično na temelju Ugovora o miru s Italijom, kao vlasništvo Republike Italije, a djelomično na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća prešlo u vlasništvo države, nastavilo je svoj rad pod nazivom »Istarski rudnici, Raša«. Sjedište ovog poduzeća bilo je u Raši – Istra. U sastav ovog poduzeća ulazili su rudnici: Raša, Podlabin, Plomin, Pićan i Strmac. Primopredaja »Istarskih ugljenokopa, Raša« od Ministarstva rudarstva FNRJ u Beogradu na Generalnu direkciju ugljena za NRH u Zagrebu obavljena je u vremenu od 27. svibnja do 1. lipnja 1949. »Istarski ugljenokopi, Raša« predani su s danom 1. siječnja 1953. u nadležnost Narodnog odbora Kotara Labin. U mjesecu kolovozu 1950. »Istarski ugljenokopi, Raša« imali su ukupno: 4 parne lokomotive, 12 benzinskih i dieselskih lokomotiva u jami, 11 električnih trolej lokomotiva u jami, 17 električnih trolej lokomotiva vani, 8 jamskih žičara i lančara, 2 vanjske žičare (osim visećih), 5150 vagoneta, 28 vagoneta prevrtača i 150 vagona prevrtača istresača. Širina kolosijeka »Istarskih ugljenokopa, Raša« u jami i na površini bila je 630 mm.