Istrani na riječkoj biskupskoj katedri

Autor(i)

  • Marko Medved

Ključne riječi:

riječki biskupi, Isidor Sain, Antonio Santin, Josip Pavlišić, 20. st.

Sažetak

U kronotaksi mlade Riječke biskupije Istrani zauzimaju važnu ulogu. Od sedam dosadašnjih biskupa (nadbiskupa), čak su trojica iz Istre. Isidoro Sain (Izidor Šajn), benediktinac iz Zidina kraj Novigrada, vodio je riječku apostolsku administraturu te je nakon uspostave biskupije 1926. godine postao prvim biskupom. Paralelno s uspostavom biskupijskih struktura, stvaranjem novih župa, izgradnjom crkava teče i proces talijanizacije prezbiterija nove dijeceze te nametanja talijanskoga jezika u župama Rijeke i Liburnije. Nakon njega, 1933. godine Sveta Stolica u Rijeku šalje Antonija Santina rodom iz Rovinja, svećenika Porečko-pulske biskupije. Tijekom njegova episkopata, uz učvršćenje dijecezanskih struktura, još će se više zaoštriti odnosi između talijanske hijerarhije i slavenskoga (slovenskoga i hrvatskoga) klera. Nakon rata Josip Pavlišić, svećenik tršćansko-koparske biskupije, rodom iz Srbljana (župa Stari Pazin), 1951. je imenovan pomoćnim biskupom senjsko-modruškim. Nakon stvaranja Riječko-senjske nadbiskupije postaje nadbiskup koadjutor, a 1974. ordinarij. U teškim prilikama upješno vodi i obnavlja površinom veliku, a klerom siromašnu dijecezu sve do 1990. godine.

##submission.downloads##

Objavljeno

2011-02-02

Broj časopisa

Rubrika

Rasprave i članci