Uporaba hrvatskog (staroslavenskog) jezika i glagoljice u župama današnje Porečke i Pulske biskupije na temelju zapisnika biskupskih vizitacija Porečke biskupije (1600. – 1800.) i sačuvanih liturgijskih knjiga

Sažetak

U Radu autor na temelju sačuvanih knjiga zapisnikâ biskupskih vizitacija navodi podatke o župama na prostoru današnje Porečke i Pulske biskupije u kojima se tijekom 17. i 18. st. rabio hrvatski (staroslavenski) jezik, odnosno glagoljica. U prvom dijelu donosi popis biskupa čiji su zapisnici vizitacija sačuvani te nabraja posebno župe navedene biskupije u mletačkom (ukupno 32 župe), a posebno u austrijskom dijelu (ukupno 10 župa). Radi lakšeg snalaženja eventualnih korisnika zapisnika ovih vizitacija, u zagradama navodi nazive župa na talijanskom i latinskom jeziku. U nastavku, na temelju literature ili sačuvanih knjiga, donosi podatke o župama s područja bivših biskupija: Pulske, Pićanske i Tršćanske. U glavnom dijelu iznosi podatke o župama na prostoru bivše Porečke biskupije, najprije mletačkog, a onda austrijskog dijela. Pri kraju rada analizira nekoliko upisa u matičnim knjigama umrlih župe Rovinjsko Selo kao zanimljivo jezično gradivo i kao primjer suživota dvaju jezika – talijanskog i hrvatskog. U zaključku govori o potrebi daljnjeg istraživanja, kako izvornih podataka u zapisnicima vizitacija, tako i u relacijama ad limina, kao i nastojanju pronalaženja starih misala, šćaveta, rituala i drugih knjiga pisanih hrvatskim (staroslavenskim) jezikom.