Crkveni arhivi kao kulturna središta

Sažetak

Autorica u ovom radu govori o crkvenim arhivima kao kulturnim centrima, naglašavajući posebno djelovanje crkvenih arhivista u posljednjih dvadeset godina. Naglašava da su crkveni dokumenti, osim za čisto religiozni aspekt, izvor za izučavanje povijesti teritorija, njegove umjetničke i graditeljske baštine, gospodarstva i drugih znanosti. Dužnost arhivskog osoblja ne smije biti samo čuvanje i izdavanje arhivskoga gradiva. Ono mora stvoriti uvjete za stvarnu znanstvenu aktivnost. Naglašava se potreba za usavršavanjem arhivskog osoblja. Crkveni arhivisti trebaju biti sposobni pružiti pravu informaciju. Posebno se naglašava potreba suradnje arhiva i sveučilišnih institucija, akademija i drugih znanstvenih ustanova, a to iziskuje modernu izobrazbu stručnih djelatnika. U toj suradnji ne smiju zaostajati ni osnovnoškolske ni srednjoškolske ustanove. Sve širi krug zainteresiranih osoba stoji pred vratima crkvenih arhiva i kuca. Autorica se na kraju pita: Hoćemo li znati poslušati ove glasove i otvoriti vrata naših arhiva? Nesumnjivo se otvaraju nova, nezaobilazna obzorja djelatnosti naših institucija i na tom području. Postavke iz ovog rada koji se odnosi na crkvene arhive svakako su primjenjive i na državne i druge, povijesne i specijalizirane arhive.