Žena u obitelji i društvu – prema odredbama Motovunskog statuta

Sažetak

Motovunski statut donosi relativno malo odredbi kojima se regulira položaj i uloga žene u braku, obitelji i društvu, ali se i na temelju njih mogu izvući određeni zaključci. Žena je u srednjovjekovnom motovunskom društvu u slučaju da je sklopila brak na istarski način bila relativno sigurna. Naime, propisi su određivali da se dobra koja je žena unijela u brak, a kojima, doduše, nije sama upravljala, ne mogu i ne smiju nerazumno i bez njezina odobrenja otuđiti. Dapače, čak ni suprug nije mogao bez ženine suglasnosti slobodno raspolagati vlastitim dobrima, budući da je i ona sama u polovici nasljednik tih dobara. Nadalje, po suprugovoj smrti, žena je postajala tutor vlastitoj djeci, premda o svim pitanjima vezanim uz njih ipak nije mogla samostalno odlučivati. Djevojka nije samostalno mogla odlučivati za koga će se udati, odnosno za udaju joj je trebalo dopuštenje oca, odnosno majke i rođaka, odnosno podestata. U suprotnom, bila bi lišena očevih i majčinih dobara. No, ako je živjela u skladu s vladajućim normama i roditeljskom voljom, kćer nije bila diskriminirana u odnosu na braću, barem što se nasljeđivanja tiče, budući da su djeca, bez obzira na spol jednako nasljeđivala roditelje.
Udana žena, ako je živjela u skladu s postojećim normama, u pravilu je, u osnovnom egzistencijalnom smislu, imala osiguran život. Međutim, u slučaju kršenja tih općevrijedećih društvenih normi bivala je potpuno gurnuta na društvene margine. Naime, u slučaju preljuba gubila bi miraz i sva dobra, koja bi u tom slučaju pripala mužu, te bi povrh rečenog bivala kažnjena i šestomjesečnim zatvorom. Ako se, pak, dokazalo da je žena svodnica bivala je kažnjena odsijecanjem nosa i zauvijek protjerana iz Motovunskog distrikta. Motovunski je zakonodavac predvidio kazne i u slučajevima silovanja, no one nisu sačuvane. Položaj žene u srednjovjekovnom motovunskom društvu bio je ponajprije određen njezinom ulogom u obitelji i u tom smislu relativno siguran. Premda nije mogla samostalno odlučivati o poslovima, žena nije bila potpuno isključena iz poslovnog života. Zapravo, ako je sklopila brak na istarski način, žena je u njemu bila gotovo ravnopravna partnerica mužu, naravno, ako se pridržavala općeprihvaćenih društvenih normi. U slučaju, pak, njihova kršenja bila je odbačena na rub društva te je u takvoj situaciji i njezino osnovno preživljavanje bilo upitno.