Moj arhivski rad ili primjer sređivanja arhivskog gradiva Biskupijskog arhiva u Krku

Sažetak

U svezi ove središnje biskupijske pismohrane ostaje otvoreno pitanje da li dopremiti u Krk i arhiv bivše Rapske biskupije koji se nalazi u sklopu župne kuće u gradu Rabu? Naime, opće je već prihvaćena praksa da se umjetničke tvorevine, pa tako i arhivi i biblioteke ne iznose iz svojih mjesta nastajanja i dosadašnjeg čuvanja. Tendencija je da ostanu »in situ«, tamo gdje su nastali, međutim, svakako treba voditi računa i o prikladnosti čuvanja, a i prikladnosti i mogućnosti konzultiranja što ostaje i dalje otvoreno, teoretsko i praktično, pitanje. Pored ovih pitanja koja su u kompetenciji viših crkvenih (i državnih?) instanci, ipak ostaje krajnje pitanje: koja je uloga i mjesto pojedinog župnika u svemu tome? Svećenici, župnici i kapelani, koji također svaki u svom župnom stanu imaju i župni arhiv, trebaju biti svjesni da je i to župno arhivsko blago, makar u manjem obimu, usko međuovisno s onim arhivskim spisima koji se čuvaju u biskupskom arhivu. No, jasno je svima, da svi nemaju, niti moraju imati poseban interes i afinitet za to vrijedno arhivsko gradivo, ali je potrebno da svatko pojedinačno bude upoznat s vrijednošću i jedinstvenošću takvog gradiva i da se poduzme barem ono osnovno što je nužno potrebno, a to je, da se vodi računa o dotičnom prostoru u kome se arhivsko gradivo čuva, da bude suh, zaštićen od životinjskih uljeza, sve dotle dok ne dođe netko tko će ga, ako je to potrebno, urediti, poštujući, koliko je to više moguće, njegov interni, uglavnom, prvobitni red nastajanja i sva ona pravila koja nameće suvremena struka o pismohranama.