Službe unutar pavlinskoga reda predviđene konstitucijama iz 1644. godine

Sažetak

Pavlinski je samostan u XVII. stoljeću djelovao kao složen mehanizam, u kojemu je konstitucijama propisana svaka obveza i služba. U ovom su radu prikazane službe predviđene konstitucijama pape Urbana VIII. iz 1644. godine. Opisuju suvremenom čitatelju potrebe i zahtjeve samostanskoga života, kao i pojam službe kao najvažnije djelovanje u novovjekovnoj samostanskoj zajednici. Svaki pavlinski samostan vidimo kao svojevrstan zatvoreni mehanizam u kojem svatko ima svoju ulogu, a poglavar pazi da se te uloge točno ispunjavaju. Neke se službe primaju imenovanjem poglavara (prior, propovjednik, ispovjednik), na neke su službe redovnici demokratski izabirani (generalni prior, diskret), a na nekima se izmjenjuju prema internom rasporedu samostana (hebdomadar, rektor kora, lektor). Rad objašnjava čime su se redovnici bavili kada se nisu posvećivali molitvi i kako je u XVII. stoljeću bio organiziran jedan pavlinski samostan. Rad nas upoznaje i s točnom terminologijom pojedinih službi, načinom nominacije, njihovim trajanjem i obvezama koje su se uz njih vezale.