Izvorni znanstveni članak

»Transcendentalno-kritička« pedagogika Erwina Hufnagela

Josip Oslić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U ovom prilogu autor nastoji pokazati da je stara paideia-misao pala u zaborav i to ne samo u filozofiji, nego i u pedagogici. Treba podsjetiti da smo možda i mi sami pomalo zaboravili kako pedagogika zapravo nastaje iz one filozofske refleksije koja pokušava upravo ovu odgojnu znanost osloboditi od svake vrste »ideologiziranja« i »pragmatiziranja«. Upravo zbog inzistiranja na transcendentalnom karakteru pedagogike, Erwin Hufnagel nastoji našu pozornost ponovno skrenuti na činjenicu da »obrazovanje« i »odrastanje« u »obrazovanju« nije samo puko poznavanje edukativnih modela, nego je ono prije svega jedno odrastanje u »dobru«. U tom smislu Erwin Hufnagel odustaje od povijesno prevladanih modela obrazovanja i značajan naglasak stavlja na spontanost i slobodu samostvaralaštva, kao i na značajnost samosvjesnog života uopće. U stvaranju vlastite transcendentalno-kritičke pozicije, Hufnagel misli na tragu bogate duhovne povijesti Zapada, koja se, s jedne strane, gradi na plodovima neokantovske tradicije i, s druge strane, na hermeneutičkim i fenomenološkim postavkama W. Diltheya i M. Schelera. U tom smislu, zadaća se Hufnagelove transcendentalne pedagogike sastoji u tome da se ona mora prije svega potruditi oko vlastite samorefleksivnosti, na temelju koje je onda tek moguće otkriti i osvjetljavati putove slobodnog i odgovornog djelovanja.

Ključne riječi

pedagogika; etika; odgoj; neokantovstvo; hermeneutika; fenomenologija; individualnost; konkretna subjektivnost; moralnost; kultura; suvremena znanost

Hrčak ID:

24681

URI

https://hrcak.srce.hr/24681

Datum izdavanja:

7.9.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.962 *