Bogoslovska smotra, Vol. 67 No. 4, 1997.
Izvorni znanstveni članak
Krsni kontekst investiture »Sinova i kćeri saveza« kod Afrate Sirijca. Prilog o krsnoj praksi u drevnoj Crkvi u Siriji
Zdenko Tomislav Tenšek
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Afrata Sirijac jedan je od prvih velikih otaca sirijske Crkve. Naročito privlači našu pozornost i povjerenje poradi semitske tradicije u tumačenju Svetoga pisma kao i po svjedočanstvima o liturgijskom i asketskom životu u Siriji u IV. stoljeću. Nikakav utjecaj na njega nije imala grčka filozofija. Svjedočanstva Afratina glede asketizma bilježe postojanje asketskih zajednica zvanih Sinovi i kćeri saveza, od kojih jednu skupinu čine djevice obaju spolova, koje Afrata naziva betulô(tô) a drugu oženjeni koji su odlučili odreći se živjeti bračnim životom, a nas ih autor naziva qadîšô{tô), tj. sveti. Zajedničko ime obiju grupa jest ihidôje, što znači sami ili samotnici, termin koji označuje onoga koji živi bez žene ili muškarca. Hebrejski termin yahid koji nalazimo u Bibliji ima isto značenje. Nazivlje Sinovi i kćeri saveza susrećemo i u kumranskim spisima. Asketi koje opisuje naš autor žive u svijetu, usred kršćanskog puka, stanuju u obiteljskim domovima, posvećuju se apostolskom djelovanju u mjesnoj Crkvi, a uključeni su i u misionarsko nastojanje kao putujući propovjednici. Službeno uključivanje ovih vjernika u asketski život po evanđeoskom radikalizmu usko je naslonjeno na sakrament krsta, toliko da će život u djevičanstvu i u uzdržljivosti biti shvaćen kao poželjni uvjet, naravna posljedica i potvrda krsne obveze.
Ključne riječi
Sinovi i kćeri saveza; asketizam; djevičanstvo; čistoća; uzdržljivost; svetost; krštenje
Hrčak ID:
32036
URI
Datum izdavanja:
20.4.1998.
Posjeta: 1.392 *