Izvorni znanstveni članak
Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.: između kolektivnoga i individualnoga
Dinka Marinović Jerolimov
orcid.org/0000-0002-6511-3124
; Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U radu se analiziraju podaci o rasprostranjenosti konfesionalne i
religijske identifikacije, religijskih vjerovanja i religijske prakse u
Hrvatskoj 2004. godine. Na temelju uvida u rezultate istraživanja u
90-im godinama, cilj je bio utvrditi ukazuju li podaci na promjene ili
na stabiliziranje vjerničke strukture. U analizi su korišteni: a) indikatori tradicionalne religioznosti u užem smislu, vezani uz razdoblje socijalizacije u obitelji - konfesionalna i religijska identifikacija, vjerski odgoj u obitelji i kroz vjeronauk, sakramenti
krštenja, prve pričesti i krizme; b) indikatori aktualne religioznosti
- usvajanje crkvenih i izvancrkvenih vjerovanja, religijska praksa
na osobnoj i obiteljskoj razini (odlazak u crkvu na misu, osobna molitva, ispovijed, pričest i odricanje u korizmi, vjenčanje u crkvi,
krštenje djece, slanje djece na vjersku pouku, posvećivanje doma,
zajednička molitva u obitelji, slavljenje većih crkvenih blagdana te
post u obitelji pred blagdane). Potvrđena je hipoteza o raskoraku u
rasprostranjenosti religioznosti između pojedinih istraživanih dimenzija, kao i hipoteza o razlici između dviju grupa religiozno
opredijeljenih ispitanika - uvjerenih vjernika i religioznih koji ne
prihvaćaju sve što njihova vjera uči. Također je potvrđen postojeći
sociodemografski obrazac kao podloga veće religioznosti odnosno
nereligioznosti. Utvrđeno je da se vjernička struktura stabilizirala
prema svim istraživanim indikatorima, te da i dalje dominiraju oblici
religioznosti vezani uz socijalizaciju u obitelji, svetkovanje blagdana
i običaje, te osobito uz religijsko obilježavanje životnih ciklusa, što
čini zajednički tradicionalni kulturni obrazac ne samo religioznih već
i manjereligioznih i nereligioznih dijelova populacije. Analiza pokazuje da se - uz procese revitalizacije, desekularizacije i deprivatizacije religije, na individualnoj razini uočavaju naznake paralelnog postojanja i suprotnih procesa. To se očituje u disoluciji
dogmatskog sustava, paralelnom usvajanju alternativnih izvancrkvenih vjerovanja, raskoraku između razine vjerovanja i
religijske prakse, te u odstupanju stavova ispitanika od crkvenih
moralnih normi (difuznoj sekularnosti). To religijsku situaciju u
Hrvatskoj čini složenijem iako, gotovo potpuno monokonfesionalno
i mononacionalno društvo na prvi pogled ne odaje takvu sliku.
Ključne riječi
religija; Crkva; tradicionalna religioznost u užem smislu; aktualna religioznost; konfesionalna identifikacija; religijska identifikacija; crkvena vjerovanja; alternativna vjerovanja; religijska praksa; sociodemografska obilježja
Hrčak ID:
33079
URI
Datum izdavanja:
9.3.2009.
Posjeta: 5.573 *