Modruški zbornik, Vol. 3 No. 3, 2009.
Izvorni znanstveni članak
Crkvene prilike u vrijeme Bernardina Frankopana (1453.–1529.)
Mile Bogović
; Gospičko–senjska biskupija
Sažetak
U Bernardinovo vrijeme lome se i na crkvenom i na civilnom području strukture hrvatskoga srednjovjekovlja, ali se unatoč tomu, i kod Bernardina i biskupa njegova vremena očituje snažno nastojanje da se za nove naraštaje spasi bogatstvo srednjovjekovne vjere i kulture. U ovom radu autor nastoji odgovoriti na tri pitanja: (1) U Bernardinovo vrijeme mijenjaju se na našim prostorima crkvene strukture. Pitamo se u kojoj mjeri na to utječe frankopanski patronat nad biskupijama Senjskom i Krbavskom? (2) U Bernardinovo vrijeme na modruškoj biskupskoj stolici sjedili su biskupi »svjetskoga« glasa. Kako je to bilo moguće? (3) U Bernardinovo vrijeme nastale su naše prve tiskare koje su odreda glagoljske. Koji su razlozi tomu? U Bernardinovo vrijeme mijenjaju se na našim prostorima crkvene strukture. Biskupsko sjedište premješteno je najprije iz Krbave u Modruš, a u godini Krbavske bitke biskup se morao skloniti u Vinodol. Biskup Kožičić nije ni ondje imao potrebnu sigurnost nego se smješta u Rijeku. Frankopani su imali patronat nad biskupijama Senjskom i Krbavskom ili Modruškom, ali je u to vrijeme i njihova moć silazila od najviših vrhunaca do potrebe da se bore za opstanak Područje Bernardinove vlasti i utjecaja bilo je, pod crkvenim i svjetovnim vidom, od posebnoga značenja, tako da su na biskupsku stolicu krbavsko-modrušku imenovani tada poznati crkveni prelati koji su i u teškim vremenima znali sačuvati visoku kulturnu i vjersku razinu u narodu. To se vidi iz bogate tiskarske djelatnosti. Pri tome svakako nisu zaslužni samo crkveni prelati nego i lokalna vlastela. Među crkvenim prelatima svakako je za naše krajeve najveće ime Šimun Kožičić Benja, a među svjetovnom vlastelom svakako je na prvom mjestu Bernardin Frankopan. Bernardin Frankopan i Šimun Kožičić Benja su sjajne zvijezde na prijelazu iz hrvatskoga srednjovjekovlja u novi vijek. Stajali su čvrsto na ugroženom tlu i pružajući ruke na sve strane tražili izlazak iz teškoća koje su Hrvatsku pritisnule. Bernardin je to činio kao svjetovni, a Kožičić kao crkveni poglavar. Nisu gubili glavu nego su tražili načina kako za buduće naraštaje u onom paljenju i razaranju spasiti vrijednosti koje su naraštaji prije njih stvorili. U tom smislu mogu svima biti uzori, posebno crkvenoj i svjetovnoj inteligenciji.
Ključne riječi
Hrčak ID:
79725
URI
Datum izdavanja:
1.1.2009.
Posjeta: 2.031 *