hrcak mascot   Srce   HID

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.45 Rujan 2003.

Izvorni znanstveni članak

O broju Talijana/talijanaša u Dalmaciji XIX. stoljeća

Šime Peričić

Puni tekst: pdf (267 KB), Hrvatski, Str. 327 - 355 , preuzimanja: 1.337 *

Sažetak
Dugo zatomljivana težnja talijanskog iredentizma spram posjedovanja odnosno svojatanja Dalmacije, napose Zadra, nedavno je, iako stidljivo, ponovo izašla na javu. Ona se uvijek temeljila na navodno velikoj nazočnosti Talijana u njoj tijekom XIX. stoljeća. Potaknut tim presezanjima, autor rada pokušava još jednom, poslije Iva Rubića i Dinka Foretića, utvrditi brojnost Talijana/talijanaša koji su u Dalmaciji bili nazočni tijekom navedenog stoljeća, točnije do Prvog svjetskog rata. Pri tome se oslanja na postojeću literaturu, dosad nepoznate tiskane i rijetke izvore iz pismohrane. Objektivnosti radi, tome pristupa s nekoliko gledišta – autonomaško/iredentističkog, narodnjačkog i službenog – jer drži da se jedino tako može doći do približno točnih brojki i stanja toga problema. Uvidom u raspoložive izvore i činjenice, pokazuje da su talijanaši, vođeni vlastitim interesima, preuveličavali broj Talijana koji su u tom razdoblju nastavali Dalmaciju, brkajući pritom nacionalnu pripadnost i uporabu talijanskog jezika. Mnogi su se autonomaši/talijanaši krili iza dalmatinstva, poradi lakšeg talijaniziranja pokrajine. Druga strana uglavnom se povodila za službenim austrijskim popisima, koji su pokazivali postupno opadanje broja Talijana/talijanaša u njoj, napose poslije 1882. godine. Naime, neki od odnarođenih Hrvata i Srba vraćaju se stvarnim korijenima, dok pravi Talijani iseljavaju u Istru, Trst i Slovensko primorje, odnosno nalaze utočište u Zadru, posljednjem bastionu talijanstva u Dalmaciji. Razmjerno opadanju broja Talijana u pokrajini, kretao se i broj onih koji su rabili talijanski jezik, te onih koji su pohađali ovdašnje škole, pa su neopravdane tvrdnje da je ona “čisto talijanska zemlja”, kako nekad, tako i danas.

[Engleski]

Posjeta: 1.974 *