Izvorni znanstveni članak
Podrijetlo dativa apsolutnog u prvom slavenskom prijevodu evanđelja
Борис Скупский
Sažetak
Podrijetlo dativa apsolutnog u prvom slavenskom prijevodu evanđelja
O pitanju podrijetla slavenskog dativa apsolutnog postoje tijekom duga vremena (od 2. pol. 17. st.) dva različita mišljenja. Prema jednomu od njih ta je konstrukcija iskonska, izvorna slavenska konstrukcija; upotrebljavala se u slavenskim prijevodima kudikamo šire nego genitiv apsolutni u grčkim izvornicima, analogne apsolutne participske konstrukcije postoje u mnogim starim indoeuropskim jezicima, a u živim govorima slavenskih jezika nalazimo različite relikte te konstrukcije. Navedeno stajalište podupire golema većina znanstvenika. Sukladno drugom mišljenju, koje izražava nekoliko znanstvenika, ta je konstrukcija grčka posuđenica. Ni jedno od tih mišljenja nije zasnovano dovoljno uvjerljivo. Glavni razlog nedostatne utemeljenosti svakoga od navedenih objašnjenja autor vidi u tome što istraživači slavenskog dativa apsolutnog očito ne raspolažu kvalitetnom i potpunom izvornom građom - slavenskom i grčkom- ne uzima se u obzir specifičnost i povijest slavenskog prijevoda Evanđelja. Istraživanje slavenskog dativa apsolutnog, o kojem govori ovaj članak, provedeno je na osnovi potvrda u gotovo svim dostupnim grčkim (146) i slavenskim (37) rukopisima Evanđelja svih redakcija i strukturnih tipova do 13-14. stoljeća.
Rezultati istraživanja.
a) Potpuno su potvrđeni poznati podaci o tome da se slavenski dativ apsolutni upotrebljavao u skladu s grčkim genitivom apsolutnim i ovisnom participskom konstrukcijom u dativu.
b) Novo objašnjenje dobili su mnogobrojni slučajevi uporabe dativa apsolutnog na mjestu drugih grčkih konstrukcija osobnog oblika glagola s nominativom imenice, infinitvnih konstrukcija i dr. Upotreba dativa apsolutnog u tim slučajevima objašnjava se u različitim razlozima, ali ni jedan takav slučaj ne daje osnove da se dativ apsolutni smatra živom slavenskom konstrukcijom.
U vezi s iznesenim potpuno se potvrđuje mišljenje prema kojemu dativ apsolutni nije bio iskonska, izvorna slavenska konstrukcija, nego se u prvom slavenskom prijevodu evanđelja pojavio pod utjecajem i radi prenošenja grčkog genitiva apsolutnog i ovisne participske konstrukcije u dativu, to jest - predstavlja sintaktički grecizam.
3. Istraživanje dativa apsolutnog u prvoim slavenskom prijevodu Evanđelja omogućilo je također iznošenje pretpostavke o mogućim putevima i mehanizmu pojavljivanja i uporabe dativa apsolutnog u prvom slavenskom prijevodu Evanđelja. Bit te prepostavke svodi se na sljedeće:
a) Dativ apsolutni pojavio se na mjestu grčkih ovisnih participnih konstrukcija u dativu u svezi s općom podudarnošću slavenskog dativa s grčkim dativom;
b) Dativi apsolutni bili su zatim iskorišteni za prevođenje grčkih genitiva apsolutnih koji su bili vrlo bliski grčkim zavisnim participnim konstrukcijama u dativu, a za koje nije bilo preciznih adekvata u arsenalu slavenskih sintaktičkih sredstava;
c) Napokon, dative su apsolutne prvi slavenski prevoditelji iskoristili da prenesu druge grčke konstrukcije koje su se bitno razlikovale od grčkih genitiva apsolutnih i ovisne participne konstrukcije u dativu, a za koje također nije bilo nikakih adekvata u slavenskoj sintaksi.
Ključne riječi
Hrčak ID:
14848
URI
Datum izdavanja:
30.9.1993.
Posjeta: 1.997 *