hrcak mascot   Srce   HID

Studia ethnologica Croatica, Vol.7/8 No.1 Ožujak 1999.

Pregledni rad

Milovan Gavazzi i slavensko - moliška "pagliara"

Alberto M. Cirese ; Antropologia Culturale, Università La Sapienza, Roma, Italia

Puni tekst: talijanski, pdf (288 KB) str. 47-51 preuzimanja: 199* citiraj
APA
Cirese, A.M. (1996). Milovan Gavazzi e la „pagliara“ Slavo-Molisana. Studia ethnologica Croatica, 7/8(1), 47-51. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/59852

Sažetak
G. 1955. autor ovoga priloga objavio je dva članka o "pagliara" di Maggio, svečanome ophodu muškarca u stožastoj maski od zelenila i trave na kojega prisutni bacaju vodu. Taj je običaj autor zatekao u talijanskome mjestu Fossaltu (Molise) te u tri hrvatska sela u istoj pokrajini - u Kruču, Mundimitru i Štifiliću. Ne našavši "pagliaru" u drugim dijelovima Italije, Cirese u tim dvjema raspravama razvija hipotezu da je taj običaj slavenskim doseljenjem unesen u Italiju i da potječe s istočne strane Jadrana. Tako su se dva znanstvenika, Cirese, Talijan (upravo podrijetlom Moližan) i Gavazzi, Hrvat, našli u zajedničkoj temi pomažući si izvorima te međusobnim znanstvenim dopunjavanjem. Tako je i došlo do kratkog, ali plodonosnog dopisivanja (u ovome su prilogu otisnute dvije Gavazzijeve dopisnice Cireseu), u kojemu je vidljiv visok stupanj Gavazzijeva poznavanja i vladanja talijanskim jezikom.
Trebalo je, dakle, istražiti sve značajke običaja ophoda u Molisama 1. svibnja, što je bila zadaća talijanskih istraživača, dotično prof. Ciresea. Drugi je zadatak bio, a njime se trebao pozabaviti Gavazzi, usporediti i otkriti iz kojih je dijelova Hrvatske taj običaj mogao stići na drugu stranu Jadrana, u pokrajinu Molise. Gavazzi je u dostupnoj etnografskoj građi (o dodolama, prporušama, Zelenom Junu itd.) mogao pronaći neke pojedinačne elemente slične moliškoj "pagliari", ali nije bilo moguće pronaći paralelu i povezanost čitave kompleksne cjeline.
U ovome prilogu posebno se želi naglasiti da, premda je ova epizoda bila samo mali isječak iz širokog znanstvenog interesa prof. Gavazzija, ona nije bila mala stvar, kako on to sam ističe, u Cireseovu znanstvenome oblikovanju. Autor na Gavazzijevu raspravu o "pagliari" gleda ne samo kao na čisto etnološko istraživanje nego u njoj nalazi "plodno metodičko poučavanje", izdvajajući tri pouke do kojih je ovdje došao. Prva, koju je odmah uočio, bio je Gavazzijev kritički i ozbiljan pristup građi i komparativna opreznost. Cirese se upravo u ovome kontekstu zalaže za pravo postojanja difuzionističkoga istraživanja, dotično kulturno historijskoga istraživanja tokova rasprostranjenosti. Druga pouka koju je "izvukao" iz Gavazzijeve rasprave jest duh istraživanja koje nije obrana jedne teze bez pokrića, nego istraživanje sasvim izvjesnoga kao prijeko potrebnoga temelja na kojemu treba izgraditi istinu (il vero), naučavanje koje Cirese smatra još uvijek aktualnim. Treća pouka koja se nadovezuje na prve dvije i okrunjuje ih je intelektualno, znanstveno poštenje i objektivan, samozatajan stav prema istraživanju kojime se ne bavimo zbog vlastite slave, već zbog doprinosa zajedničkome ustroju, dijalogu i kumulativnosti znanja. U tome duhu Cirese završava svoj doprinos proslavi posvećenoj životu i djelu Milovana Gavazzija.

Ključne riječi
Milovan Gavazzi; Alberto Cirese; Molise; običaj; pagliara

Hrčak ID: 59852

URI
http://hrcak.srce.hr/59852

[talijanski]

Posjeta: 351 *