Stručni rad

Dilema o azbestu: II. zabrana

Fedor Valić

Sažetak

Opisani su zakonski postupci koji su doveli do suprotstavljenih odluka u Europskoj uniji (EU), SAD–u i drugim zemljama svijeta u vezi sa zabranom uporabe azbesta. Naglašena je razlika između sadašnje situacije u SAD–u u usporedbi s potpunom zabranom uporabe azbesta u zemljama članicama EU do godine 2005. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) donijela je 1989. odluku o zabrani proizvodnje i uporabe svih vrsta azbesta. Jedan od apelacijskih sudova SAD–a poništio je 1991. tu odluku s obzirom na to što EPA nije analizirala druge mogućnosti da postigne prihvatljivu razinu rizika, a posebno što nije ocijenila rizike koji bi nastali uvođenjem predloženih zamjenskih materijala od kojih su neki karcinogeni. To se posebno odnosilo na predloženu zabranu azbestnocementnih cijevi za opskrbu vodom i na materijale za automobilske kočnice i spojke. Autor se posebno osvrće na odluku EU o potpunoj zabrani proizvodnje i uporabe azbesta u zemljama–članicama EU. Upozorava na neobične razlike između dviju ocjena Znanstvenog komiteta EU za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš (SCTEE) iz početka i kraja 1998. godine o sadašnjoj situaciji u vezi s rizikom od azbesta, na temelju kojih je donesena odluka o zabrani. Autor upozorava na kontradiktorne navode i interpretacije između prve i druge evaluacije i na slabosti “Znanstvene opravdanosti nove direktive EU”. U radu je kritički analiziran prijedlog Kolegija Ramazzini da se uvede potpuna zabrana uporabe azbesta koja bi vrijedila za sve zemlje svijeta. Iako autor prihvaća opravdanost takve inicijative, kritizira je u sadašnjoj fazi, dok još nema dovoljno podataka o toksičnosti materijala koji se predlažu kao zamjene za azbest.

Ključne riječi

EPA-ina zabrana; EU-ova zabrana; krizotil; prijedlog međunarodne zabrane

Hrčak ID:

449

URI

https://hrcak.srce.hr/449

Datum izdavanja:

23.12.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.119 *