Pregledni rad

Almanah 2011.: akutni koronarni sindrom. Časopisi nacionalnih društava predstavljaju odabrana istraživanja koja predstavljaju napredak u kliničkoj kardiologiji.

Charles Knight ; London Chest Hospital, London, United Kingdom
Adam D. Timmis ; London Chest Hospital, London, United Kingdom

Sažetak

Ovaj pregledni članak ističe najnovija dostignuća u epidemiologiji, dijagnozi, stratifikaciji rizika i liječenju akutnog koronarnog sindroma (AKS). Sama količina novih studija odražava robusno stanje globalnog kardiovaskularnog istraživanja, a cilj je prikazati rezultate koji su od interesa za kliničku praksu kardiologa.
Učestalost i stope smrtnosti infarkta miokarda (IM) se smanjuju, što je vjerojatno posljedica promjena životnog stila, naročito prestanka pušenja, i poboljšanja farmakološkog i intervencijskog liječenja. Troponini i dalje ostaju u ključni za postavljanje dijagnoze, a novi testovi visoke osjetljivosti dodatno snižavaju pragove detekcije i poboljšavaju ishode. Dodatna dijagnostička vrijednost ostalih cirkulirajućih biomarkera ostaje nejasna, a za stratifikaciju rizika pokazali su se korisnim jednostavni klinički algoritmi, poput GRACE ljestice.
Primarna perkutana koronarna intervencija (PCI) s minimalnom odgodom liječenja predstavlja najučinkovitiju strategiju reperfuzije kod akutnog infarkta miokarda s ST elevacijom (STEMI). Radijalni pristup je povezan s manjom učestalosti krvarenja od femoralnog pristupa, no ishodi se čine identičnima. Manualna trombektomija ograničava distalnu embolizaciju i veličinu infarkta, dok stentovi koji luče lijek smanjuju potrebu za daljnjim postupcima revaskularizacije. Lezije koje nisu vodeće se najbolje rješavaju elektivno, kao dogovorni postupak, po učinjenoj primarnoj PCI. Razvoj antitrombotskih i antiagregacijskih lijekova za primjenu kod primarne PCI se i dalje nastavlja, uz nove indikacije za fondaparinuks i bivalirudin te inhibitore glikoproteina IIb/IIIa. Ako primarna PCI nije dostupna na vrijeme, fibrinolitičko liječenje preostaje kao opcija, no strategija rane angiografske procjene preporuča se za sve pacijente.
Infarkt miokarda bez elevacije ST segmenta (NSTEMI) je sada dominantan fenotip i ishodi nakon akutne faze su znatno lošiji nego za STEMI. Mnogi pacijenti s NSTEMI ostaju suboptimalno liječeni te postoji mnogo novih članaka koji pokušavaju definirati najučinkovitiju antitrombotsku i antiagregacionu terapiju za ovu skupinu pacijenata. Koristi od ranog invazivnog liječenja za većinu pacijenata nisu sporne, no optimalno vrijeme zahvata i dalje ostaje neriješeno.
Kardiološka rehabilitacija se preporuča kod svih pacijenata s akutnim IM, no učestalost uključivanja u program je i dalje razočaravajuća. Kućni programi su učinkoviti i mogu biti prihvatljiviji za mnoge pacijente. Dokazi za korist od promjene životnog stila i farmakoterapije za sekundarnu prevenciju su i dalje prisutni, dok je argumente za suplemente s omega-3 masnim kiselinama, nakon nedavnih negativnih studija, sada teško održati. Implantibilni kardioverter-defibrilatori štite pacijente s teškom formom IM od iznenadne smrti, no za primarnu prevenciju bi trebali biti temeljeni na mjerenjima ejekcijske frakcije lijeve klijetke kasnije (oko 40 dana) nakon početne kliničke slike, budući da njihova ranija implementacija ne pokazuje dobrobit u smanjenju smrtnosti.

Ključne riječi

akutni koronarni sindrom; akutni infarkt miokarda; liječenje; smrtnost

Hrčak ID:

74631

URI

https://hrcak.srce.hr/74631

Datum izdavanja:

15.11.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.104 *