Izvorni znanstveni članak
Polieteov temelj za Millovu logiku
Heda Festini
Sažetak
Politeo je iskazao znatnu pažnju prema logici u objavljenim radovima, no zadaća je ovog napisa da sustavno prati njegova stajališta izražena u rukopisnoj zaostavštini. Tražeći temelj Millovoj logici preko Jevonsove i Navilleove logike i njihovih metodoloških razmišljanja s jačim probabilističkim obilježjem, on je bolje procijenio Millovu logiku i zadobio pogodniji uvid u metodologiju znanosti što ga otkriva kao vrlo modernog mislioca. Usporedbom Politeova prijedloga s ocjenama Millove logike i metodologije znanosti najistaknutijih suvremenih mislilaca (od Deweya, Russella, von Wrighta, Papa, Carnapa, Copija do Nagela, Bungea i Putnama) uočio se značajan Politeov napredak u smislu vjerojatnosti indukcije u odnosu na Millovu koncepciju (preko problematike uzroka, prirodnog zakona i zakona uopće indukcija se predstavlja kao dokazivanje hipoteza u smislu ovjeravanja njihove vjerojatnosti, naročito u sklopu računa vjerojatnosti) i njegov posebni stav prema otkriću i izumima, najprije kao odbacivanje logike otkrića i vezivanje uz snalaženje genija, a zatim kao anticipaciju retrodukcije. Politeovo razmišljanje o Millovoj logici donijelo je potvrdu najboljih Millovih stavova (metode), a uvažavanje bolje razvijenog hipotetičkog mišljenja Jevonsa i Navillea dovelo ga je do uvida da temelji Millove logike leže u modernijem mišljenju, u parametrima vjerojatnosti. Od velikog je zanimanja i njegovo iziskivanje pobijanja u procesu dokazivanja hipoteza i teorija, slično Popperu, s tom razlikom što je Politeo ciljao na izravno pobijanje, dok je Popper bio utemeljitelj nove koncepcije usmjerene na neizravno pobijanje. Osim toga Politeo je ušao i u osebine drugog značajnog Popperovog termina – nagađanje, bez kojeg je danas nezamislivo shvatiti put otkrivanja. On je vjerovao u važnost i veliku ulogu koju imaju znanosti i naše analitičke sposobnosti u napretku čovječanstva, ali je isto tako često isticao njihovu ograničenost i mogućnost zloupotrebe. Po svemu sudeći, imao je smisla za one stavove u izučavanju znanosti koje danas nosi naziv filozofija znanosti, a što je na izvjestan način i on sam uveo govoreći o filozofima egzaktnih znanosti. Na taj način se može potvrditi kako je Politeo još uvijek aktualan mislilac koji nas čak može i poučiti u pitanjima logike, metodologije i filozofije znanosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
76493
URI
Datum izdavanja:
6.12.1999.
Posjeta: 1.937 *