Izvorni znanstveni članak
Fluvijalno-eolski pijesci u Hrvatskoj. Primjer povijesti okoliša: Đurđevački pijesci
Hrvoje Petrić
; Filozofski fakultet, Zagreb
Sažetak
U radu se prikazuje pješčano područje fluvijalno-eolskog nastanka na sjeveru Hrvatske (u blizini grada Đurđevca, sjeveroistočno od Zagreba) na granici sa Mađarskom. Ovi pijesci se protežu na oko 1000 km2. Ovi pijesci svoj nastanak zahvaljuju kombiniranom djelovanju fluvijalnih i eolskih procesa tijekom kvartara. Na temelju istraživanja eolskih pijesaka na širem prostoru Panonske nizine moguće je utvrditi tri faze formiranje fluvijalno-eolskih pješčanih akumulacija u Hrvatskoj: prva faza je iz vremena od prije 20-tak tisuća godina (maksimum würmskog glacijala tj. poslednjeg ledenog doba). Druga faza pripada starijem holocenu. Treća faza je uzorokovana djelovanjem čovjeka, a njen utjecaj seže rani novi vijek. U ovom radu ću obraditi tu treću fazu. Na temelju trenutnog stupnja istraženosti u srednjovjekovnim se izvorima ne spominju «otvoreni» pijesci na ovome području te ih je prije srednjega vijeka pokrio humus. Pod utjecajem čovjeka je u ranome novom vijeku (17. i 18. stoljeće) došlo do nestanka biljnog veznog materijala (korijenja). Javila se eolska erozija pa je došlo do ponovnog javljanja pijeska na površini. Time se otvara pitanje održivog odnosno neodrživog razvoja, odnosno nije li slučaj otvaranja hrvatskih pijesaka (koji su se nalazili ispod humusnog sloja) primjer poremećaja ekosustava. Uzevši u obzir primjer «suživota» stanovništva sa pijeskom u srednjem vijeku moguće je razmišljati na način da ranonovovjekovno «otvaranje» pješčanih površina vjerojatno nije imalo samo veze s antropogenim faktorom pa možemo pretpostaviti da su uz njega vjerojatno utjecaj imale i klimatske promjene. Autor ostavlja mogućnost djelovanja antropogenih faktora na način da je promjena gospodarenja (i/ili primjena novih tehnika i agrarnih kultura) na ovim prostorima imale utjecaj na stvaranje «golog» pijeska, odnosno na njegovo otvaranje i pokretanje. Za ponovno vezivanje «golog» pijeska je trebalo mnogo napora, koji su sustavno bili provođeni od kraja 19. stoljeća. Sađene su biljke koje su se brzo prilagođavale životu na pijesku. One su omogućile stvaranje humusnog supstrata u tlu. Time je postupno stvoreno plodno tlo na površini pijeska koje je u 20. stoljeću obraslo šumskom i travnom vegetacijom te različitim poljoprivrednim kulturama, a na pijescima se razvio osebujni biljni i životinjski svijet netipičan za druge prostore Hrvatske. Vrijedi istaknuti da ponovno umrtvljivanje eolskog rada započeto tijekom 19. stoljeća traje sve do danas širenjem umjetnih nasada borovih šuma.
Ključne riječi
povijest okoliša; Hrvatska; rani novi vijek; sands; historical geography; Đurđevac
Hrčak ID:
77750
URI
Datum izdavanja:
1.11.2009.
Posjeta: 3.129 *