Izvorni znanstveni članak

Uloga mišolikih sisavaca kao rezervoara leptospira u šumama hrasta lužnjaka Hrvatske.

Zoran Milas ; Department of Microbiology and Infectious Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Nenad Turk ; Department of Microbiology and Infectious Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Vilim Starešina ; Department of Microbiology and Infectious Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Josip Margaletić ; Department of Forest Protection and Wildlife Management, Faculty of Forestry, University of Zagreb, Croatia
Alen Slavica ; Chair for Game Biology, Pathology and Breeding, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Dragica Živković ; Department of Microbiology and Infectious Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
Zvonko Modrić ; Department of Microbiology and Infectious Diseases, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia

Sažetak

U šumama hrasta lužnjaka, na 11 lokaliteta koji se prostiru u širem području rijeke Save, poznatom kao staro prirodno žarište leptospiroza, tijekom 2000. godine ulovljeno je 381 životinja. Na kliconoštvo leptospira pretraženo je 227 životinja i 381 životinja na prisutnost specifičnih protutijela za leptospire. Kultivacijom komadića bubrega u Korthof-ovom hranilištu, izdvojeno je 17 sojeva leptospira, u 3 vrste mišolikih sisavaca, od čega u kućnog miša (Mus musculus) serološka varijanta sejroe u 10 ili 71,4% životinja, u poljskog miša (Apodemus agrarius) serološka varijanta pomona u 4 ili 5,4% i žutogrlog miša (Apodemus flavicollis) serološka varijanta australis, serološka varijanta pomona i jedan nedeterminirani izolat u tri ili 4,5% životinja, što predstavlja ukupno 7,5% životinja. Reakcijom mikroskopske aglutinacije u 47 ili 12,3% životinja ustanovljena su protutijela za 8 seroloških varijanti leptospira, od čega najviše za serološku varijantu pomona, a zatim redom serološku varijantu saxkoebing, australis i hardjo. Postotak serološki pozitivnih životinja kretao se od 34,4% u kućnog miša, 13,9% u poljskog miša, 10,8% žutogrlog miša, 9,4% u riđe voluharice (Clethrionomys glareolus) do 6,5% u šumskog miša (Apodemus sylvaticus). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da šume hrasta lužnjaka možemo smatrati sastavnim dijelom velikog prirodnog žarišta leptospiroze. Specifičnosti i ulogu ovog biotopa u održanju leptospira trebalo bi u budućnosti opsežnije istražiti.

Ključne riječi

leptospire; mišoliki sisavci; prirodna žarišta

Hrčak ID:

79873

URI

https://hrcak.srce.hr/79873

Datum izdavanja:

21.6.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.361 *