Izvorni znanstveni članak
Velikomoravski likovi oranta iz 9. stoljeća
Martin Vančo
; The Institute of Art History Slovak Academy of Sciences, Bratislava
Sažetak
Stručna javnost odnedavna posvećuje znatnu pozornost pozlaćenim bakrenim pločicama s figuralnim dekorom i natpisima iz velikomoravskoga gradišta Bojna I – Valy, koje se smatraju jednim od najstarijih dokaza kršćanstva na području Velike Moravske. Pločice su kupljene od privatnog skupljača i smještene u Ponitrianski muzej, a 2003. nalazište je podvrgnuto reviziji Karola Piete. Prema K. Pieti i A. Ruttkayu šest pločica s motivima oranta pripadalo je izvorno prijenosnom oltaru koji se veže uz franačku misiju s početka 9. stoljeća. S ikonografskoga gledišta, na pločicama iz Bojne nisu prikazani oranti, nego anđeli iz raznih anđeoskih korova: Anđeo Velikog savjeta na br. 1, kerubin na br. 6, serafin na br. 5, arhanđeli na br. 2, anđeli na br. 3 i 4. Takva je hijerarhija anđela prvi put predložena u radu Pseudo-Dinizija Areopagita, neoplatonističkog teologa iz 5.-6. stoljeća, De caelesti Hierarchia (poglavlje 4.). Tekst se čuvao u Bizantu i tek se godine 827. pojavljuje na Zapadu kao dar cara Mihajla II. Mucavca (820.-829.) franačkom vladaru Luju Pobožnom. Na latinski su ga preveli franački teolozi i filozofi opat Hilduin i Johannes Scottus Eriugena. Stoga pločice iz Bojne nisu mogle nastati pod franačkim teološkim utjecajem, a nema ni potrebe da ih se veže uz prijenosni oltar, već ih treba vezati uz relikvijar. Takvo mišljenje podupire bizantska stauroteka iz Limburga, relikvijar načinjen za Romana I., s relikvijom sv. Križa u zlatnom okviru i s prikazima serafina, kerubina, arhanđela i anđela. Pločicama se bavilo nekoliko stručnjaka. Matthias Mehofer i Verena Leusch zaključili su da su pločice izradili velikomoravski majstori. Točno je da pojasni ukrasi iz grobova 100, 240 i 490 pokazuju sličnosti s pločicama. U stilističkom smislu znakovit je i bizantski solid iz groba 480 s prikazom Mihajla III. koji drži labarum na reversu, te Krista s nimbom, s križem na reversu, a također i relikvijarni križ nađen uz crkvu br. 12. Najbliža slikana analogija ikonografiji pločica nalazi se u Homilijama Grgura Nazijanskog. Rukopis je nastao 880.-886. na carigradskom dvoru kao dar patrijarha Focija caru Baziliju I. To je najstarija sačuvana grčka kopija propovijedi Grgura Nazijanskog. Sadrži 46 minijatura na cijeloj stranici i više od 200 prikaza koji ne prikazuju samo scene iz Staroga i Novog zavjeta već i motive iz života Grgura Nazijanskog i cara Bazilija. Rukopis nije mogao biti uzorom pločicama iz Bojne, jer je bio isključivo posvećen Baziliju I. Iluminirani kodeksi koristili su se u najvišim krugovima bizantskog carskog dvora. Skupljali su ih, proučavali i naručivali istaknuti teolozi i učenjaci, pa i članovi carske obitelji. Sv. Konstantin koji je u pratnji Metodija došao u Veliku Moravsku 863., služio je na carskom dvoru prije svojega povijesnog putovanja. Njegov intelektualni razvitak temelji se na bizantskoj dvorskoj kulturi i na porukama kršćanske antike i patrologije, te poznavanju bizantske ikonografije. Bio je prijatelj Focijev i poznavao je spise Pseudo-Dionizija Areopagita, kako to opisuje rimski knjižničar Anastazije. Grgur Nazijanski utjecao je intelektualno i teološki na sv. Konstantina, koji mu je posvetio pjesmu tijekom studija u Carigradu. Pločice iz Bojne nastale su neovisno i ranije od najstarijega sačuvanog primjera Homilija iz Pariza (B. N., Gr. 510), i ne može se tvrditi da postoji izravna veza između njih i tadašnje bizantske imperijalne ikonografije. Prijevod: Vladimir P. Goss
Ključne riječi
Velika Moravska; oranti; anđeoski korovi; pojasni jezičci; bizantski novac; Homilije Grgura Nazijanskog; Pseudo-Dionizije Areopagit
Hrčak ID:
81337
URI
Datum izdavanja:
14.10.2008.
Posjeta: 3.166 *