Izvorni znanstveni članak
Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne. V. Umjetnost i vjera
Zlatko Posavac
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U petom dijelu monografske studije o estetici Gjure Arnolda interpretativno je prikazana i kritičko-problematski razmatrana jedna njegova kraća rasprava pod naslovom u obliku pitanja: Može li umjetnost zamijeniti vjent? Dok se tematiziranje odnosa Umjetnost i znanost (četvrti dio, vidi prošli broj »Priloga«) tijekom 19. i 20. stoljeća smatra važnom i samorazumljivom estetskom zadaćom, pa je aktualna i danas, dotle se za bavljenje problemom odnosa vjere i umjetnosti već Arnoidu prigovaralo kao zastarjelo i preživjelo te –između ostalog i zbog toga - Gjuru Arnolda i njegove nazore kvalificiralo ne samo konzervativnim nego i promašenim. Zato se uvodno, prije izlaganja i diskusije Arnoldovih rješenja, načelno ukratko apostrofira moguća dilema oko teorijsko-filozofskog legitimiteta relacioniranja vjere i umjetnosti s upozorenjem kako baš u Arnoldovo doba 0110 ima povijesno-epohalni aktualitet; to je vrijeme kad su temelji zapadnoeuropskog religijskog svijeta uzdrmani (» Bog je mrtav! «), a sama umjetnost doživljava svoje prezrelo dekadentno bujanje, da bi postupno zapadala u sve dublju i dublju krizu koja traje do danas.
Drugi metodološko-historiografski aspekt prilaženja naznačenoj temi osvrće se na uvođenje problema u estetički horizont rasprava pisanih nacionalnim, hrvatskim jezikom. Dakako, apostrofirana tematika prisutna je i u hrvatskoj estetici trajno već od velikih opusa hrvatskih mislilaca renaissance pa dalje, ali te su rasprave pretežno pisane prvenstveno latinskim ili pak talijanskim jezikom. Kao estetički predmet interesa u teorijski obzor hrvatskim jezikom pisanih razmišljanja ulazi eksplicite zapravo sredinom 19. stoljeća. Zato su na nekoliko konkretnih (skromnijih) tekstova historiografski fiksirani momenti načina postavljanja i rješavanja problema zadane relacije. Upozoreno je pritom na u hrvatskoj estetici druge polovice 19. stOljeća posebnu vrijednost nekih tekstova I. Kršnjavog. Cijeli taj metodološko-historiografsko•teorijski kompleks ima za Hrvatsku, osim svoje filozofske, još i širu, opću kulturno-povijesnu važnost.
Težište pak na filozofsku razinu razmatranja podignutog postavljenog piranja Arnoldove rasprave Može li umjetnost zamijeniti vjeru - iako uvažava psihološke, sociološke i dakako metafizičke momente - počiva na teorijskim i »praktičnim« pretpostavkama, tj. na umjetničkom fenomenu i manifestnim tezama estetieizma. Upravo iz Činjenice što Arnold ne previđa povijesnu nazočnost esteticizma izvire povijesno• epohalni aktualitet njegove rasprave, budući da je upravo tijekom druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća esteticizam uzimao sve više maha s pretenzijom da umjetnost odnosno ljepotu postavi kao najviši princip odnosno najvišu vrijednost. Arnold taj problem razmatra na tri konkretne povijesne paradigme, tri velika imena (Wagner, Goethe, Nietzsche), čiji stavovi počivaju iznijansirano na tri različita doktrinalna usmjerenja konkretnog odnosa vjere i umjetnosti. Arnold pak svoja razmatranja vodi prema odgovoru da umjetnost ni u kom slučaju ne može zamijeniti vjeru. za razliku spram Hegelova rangiranja odnosno stupnjevanja (umjetnost, religija, filozofija) kod Arnolda se iznad klasične trijade istine kao sfere razuma i uma (znanosti odnosno filozofije), zatim ljepote kao sfere ćutilnog i čuvstvenog (tj. umjetnosti), te dobrote kao sfere VOlje (morala i etike) nalazi vjera (Arnold ne kaže - teologija!); vjera, koja sva navedena područja prožima, orijentira i ujedno je njihov sistemski princip, jer samo vjera, po Arnoldu, otvara i omogućuje smisaono-suvisli pogled na univerzalnu beskonačnost kozmosa.
Završno poglavlje ovog dijela u izlaganju Arnoldovih estetičkih shvaćanja uz stanovite kritičke objekcije sadrži također i razmatranja nekih implikacija i konsekvencija njegovih teza, s napomenama o mjestu i o refleksima njegovih nazora u sklopu novije povijesti hrvatske estetike.
Ključne riječi
Hrčak ID:
81894
URI
Datum izdavanja:
6.12.1993.
Posjeta: 1.038 *