Pregledni rad

Aristotelovo određenje tragičnoga

Ivan Dodlek orcid.org/0000-0002-6394-9577 ; Kaptol 29, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Budući da Platon u Državi smatra da su pjesnici tragičari imitatori i da su zato trostruko udaljeni od istine, zanimat će nas na koji način Aristotelov koncept onog tragičnog kao svrhu zapravo ima otkriti istinu o čovjeku. Aristotel u Poetici definira tragediju kao »oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije. Oponašanje se vrši ljudskim djelanjem, a ne naracijom i ono sažaljenjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja« (VI, 24). Dok Platon želi isključiti tragediju iz svoje idealne države zbog njezine pogubnosti po hrabrost, Aristotel u svojem shvaćanju tragičnoga ukazuje na sasvim suprotno djelovanje, a to je da tragedija, pobuđujući doživljaje ganutosti i užasa, oslobađa od potisnutih emocija, daje ugodno olakšanje i vodi prema hrabrosti. U tom kontekstu razradit će se Aristotelovo određenje tragičnoga kao put prema hrabrosti i pročišćenju emocija.

Ključne riječi

tragedija; oponašanje; sažaljenje (έλεος); strah (φόβος); pročišćenje (κάθαρσις)

Hrčak ID:

82314

URI

https://hrcak.srce.hr/82314

Datum izdavanja:

29.3.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 5.885 *