Pregledni rad

Nastanak i razvoj prvih kršćanskih zajednica

Stipe Nimac ; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu

Sažetak

U ovoj studiji obrađuje se nastanak i razvoj prvih kršćanskih
zajednica počevši od Isusova pokreta i evanđeoskih zajednica pa
sve do Milanskog edikta.
Ne može se reći da je Isus za svojega zemaljskog djelovanja
osnovao neku zajednicu. Više se može reći da je Isusov pokret
zapravo ispočetka bio jedan unutaržidovski pokret obnove. Prve
zajednice i institucionalizacija središnjih ideja i vrijednosti tog
pokreta nastaju tek nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća.
Kršćani su se prvotno okupljali u Hramu, a kruh su lomili “po
kućama”. Potom dolazi do sve većeg odvajanja od židovske tradicije
i Hrama. Prestaju se okupljati u Hramu, te se sad okupljaju samo
po kućama na “lomljenju kruha”. Ove kršćanske zajednice već
pokazuju specifične značajke Crkve u cjelini: martiriju, leiturgiju,
diakoniju i koinoniju. Zajednice su uglavnom formirane prema
dvama modelima, tj. ili prema ivanovskom ili prema pavlovskom
modelu: u pavlovskom modelu na čelu zajednice nije poglavar,
nego prezbiterski ili biskupski kolegij ovisan o Pavlu; u ivanovskim
zajednicama postoji poglavar koji je ujedno i znak jedinstva Crkve.
U pogledu pastoralne strukture, u ovom povijesnom razdoblju
postoji nekoliko tipova zajednica: zatvorena gradska zajednica s
biskupom na čelu, otvorena gradska zajednica s biskupom na čelu;
izvangradske zajednice s biskupom na čelu te svećeničke zajednice.
Zaključno možemo još napomenuti kako se u ovom razdoblju ne
može govoriti o župi u današnjem smislu riječi, nego se uglavnom
radi o zajednicama koje su u intimnom krugu slavile liturgijske čine.

Ključne riječi

Isusov pokret; antičke zajednice; prva Crkva; kućna Crkva; tipovi kršćanskih zajednica; župa; titularne crkve

Hrčak ID:

84260

URI

https://hrcak.srce.hr/84260

Datum izdavanja:

11.7.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.901 *