Izvorni znanstveni članak
Hrvatski jezik u dinamičnom transnacionalnom prostoru
Walter F. Lalich
; Macquarie University, Sydney
Sažetak
Sažetak
U ovom prilogu se analiziraju promjene s kojima se hrvatski jezik susreće unutar dinamičnog
australsko-hrvatskog transnacionalnog društvenog prostora i svjetskog društvenog okruženja.
Hrvatski jezik se, proživjevši mnoge unutarnje i vanjske izazove i utjecaje, poput mnogih drugih
kontinentalnih europskih jezika, proširio po udaljenim prostranstvima obilježenim dominantnim
svjetskim jezicima. Generacije iseljenika samoinicijativno su ga održavale s promjenjivim uspjesima.
Jezik iseljenih je simbol njihova identiteta, sredstvo komuniciranja, održavanja i intergeneracijskog
prijenosa kulture, ali i prilagođavanja životu u novoj sredini. Hrvatski jezik je kao osnovno sredstvo
komuniciranja najvažniji element hrvatske doseljeničke institucionalne cjelovitosti čiji je sadržaj
ugrađen i u temelje australskog multikulturalizma. Osnovno je sredstvo uspostavljanja i održavanja
kontinuiteta raznih obiteljskih i drugih spona, razmjene i komunikacijskog protoka između dvaju
prostorno udaljenih lokaliteta, odnosno domova. Poput mnogih drugih posljedica iseljavanja,
australsko-hrvatski transnacionalni društveni prostor proizašao je i razvijao se najvećim dijelom
iz bezbrojnih spona uspostavljenih tijekom prošlog stoljeća od strane samih iseljenika. Stvaran
odozdo, često bez značajnije vanjske institucionalne podrške, ovaj transnacionalni prostor se i
nadalje kontinuirano održava kroz bezbrojne svakodnevme aktivnosti samih iseljenika i njihovih
obitelji, uključujući i potomke. Uspješnosti tog procesa umnogome pridonose i razni oblici
institucionalne organiziranosti samih iseljenika, uključujući i javni prostor izgrađen njihovim
radom, ljubavlju i investicijama. To se kod hrvatskih iseljenika najviše odnosi na mnogobrojne
vjerske i svjetovne organizacije poput društvenih i sportskih klubova. Izgradnja impresivnog
javnog prostora stvorila je podlogu za kontinuirano održavanje raznih društvenih aktivnosti,
prijenosa i očuvanja raznih oblika kulture, ali i osiguravanja uvjeta za jezičnu poduku. Na taj
način su osigurani minimalni uvjeti za intergeneracijski prijenos kulture i jezika i za održavanje
kontinuiteta transnacionalnog društvenog prostora. Mnoge nove aktivnosti i sadržaji su proizašli
iz proširene razmjene i komunikacijskih protoka poslije iščezavanja raznih društvenih, političkih i
komunikacijskih prepreka tijekom posljednjih dvaju desetljeća. Dramatične promjene od povjesnog
i civilizacijskog značaja zamijenile su raniji proces masovnog iseljavanja u Australiju. Pojavili su
se novi sadržaji i oblici državne i društvene podrške iz zemlje matice u ranije uspostavljenom
transnacionalmom društvenom prostoru a kroz diplomatska predstavništva, investicije u jezično
obrazovnje i razmjenu informacija. Umjesto iseljavanja, dolazi do intenziviranja investiranja i
turističkih posjeta iz Australije, i to ne samo osoba hrvatskog podrijetla. Sve značajnija je i povratna migracija. Takve promjene kretanja ljudi i nove mogućnosti
komuniciranja otvaraju i nove perspektive hrvatskom jeziku, dajući novu dinamičnost
transnacionalnom društvenom prostoru stvorenom odozdo. Hrvatski jezik se susreće s novim
perspektivama kroz intenzivniju kulturnu razmjenu i daljnje produbljavanje komunikacijskog
protoka, što daje novu kvalietu njegovoj ranijoj ulozi etničkog identificiranja. Interes za hrvatski
jezik u Australiji postoji usprkos neizbježnim generacijskim promjenama. Za razliku od jezika nekih
manjih europskih etničkih zajednica koji su se prestali podučavati na Sveučilištu Macquarie, upis
studenata hrvatskog jezika tijekom posljednjeg desetljeća nije bitnije posustao, a ima i mnogo
povoljniji trend kretanja u odnosu na poduku hrvatskog jezika na nižoj obrazovnoj razini. Ovakav
razvojni put, društvena i komunikacijska kretanja te zabilježeni interes za poznavanjem osnova
jezika temelj je mogućih razmatranja o perspekivima hrvatskog jezika kao integralnog sredstva
komuniciranja u transnacionalnom društvenom prostoru. Za mnoge predstavnike kulturološki
hibridne nove generacije s ograničenim poznavanjem hrvatskog jezika, isti je i dalje važan
način identificiranja unutar društvenog sustava obilježenog kulturnim razlikama. Kod posjeta
zemlji podrijetla predaka, nekoliko naučenih riječi je osnovno sredstvo identificiranja i početnog
komuniciranja, jednako kao i drugim dobronamjernim putnicima koji žele bolje upoznati sredinu
koju posjećuju. Promatrajući iz perspektive reteritorijaliziranog jezika, nameću se razmišljanja
o hrvatskom jeziku kao jeziku-suputniku globalnim jezicima od posebne koristi hibridnoj novoj
generaciji, njihovim težnjama i ambicijama unutar transnacionalnog društvenog prostora koji se
stalno razvija i poprima nove oblike i sadržaje.
Ključne riječi
iseljenici; hrvatski jezik; identitet; komuniciranje; druga generacija; hibridnost; transnacionalni društveni prostor; odozdo; institucionalna cjelovitost
Hrčak ID:
86329
URI
Datum izdavanja:
15.12.2010.
Posjeta: 1.374 *