Izvorni znanstveni članak
Utjecaj kolonijalnih ishodišta i postkolonijalnih okvira na čitanje (pričanje) nacije kod Andrića, Krleže i Nazora
Boris Škvorc
; Filozofski fakultet u Splitu
Sažetak
Sažetak
U ovom tekstu riječ je o uokvirivanju ideje hrvatstva kao pitanja
presjecišta srednjoeuropskog, mediteranskog i orijentalnog prepletanja
„kulturalnih paradigmi“. Proučavaju se tekstovi Ive Andrića, Miroslava
Krleže i Vladimira Nazora, kao paradigmatični u ovom kontekstu
razlike unutar korpusa. Doprinos Andrića i Krleže već je proučavan,
a o Nazorovim se tekstovima pisalo manje. Oni narativnom ishodištu
hrvatskog pripovjednog diskursa određuju prostor pozicioniranja u
odnosu na druge koji su jasno vidljivi na površinskoj razini čitanja i
nisu s nama isprepleteni u zavisnosti od (raznim pojavnim oblicima
ucijepljenih) drugih kao kod Krleže i, pogotovo, Andrića. Taj je način
alegorijske re/prezentacije stvarnosti i njezina funkcionalnog čitanja,
odnosno aproprijacije u zajednici (u Boškarini i još više u Velom Joži),
modalno drugačiji od Krležina ironičnog impostiranja u odnosu na
Srednju Europu (koju istovremeno afirmira i često na razini grotesknog
dekonstruira) i Andrićevih konstrukata (i hrvatske) orijentalne Bosne (u
kojoj žive različiti drugi koje treba išičitavati u odnosu prema višeslojno
podvojenim ideologijama - i stereotipnim ideološkim, kulturološkim i
mitološkim obrascima koje nose pojedina vremena i prostori čitanja).
Ideološke zasićenosti prisutne su na ovim prostorima najprije kao
„stanje stvari“ prije čitanja (i pisanja) tekstova o kojima ovdje
govorimo (dakle u ideologemski zasićenim horizontima očekivanja) i
politici tekstualnosti kao izvanjskog okvira književnoj re/prezentaciji.
One na razini imaginarne geografije prepletanja djeluju kao relevantni
čimbenik diskurzivnog uključivanja čitan kao nešto određivano i
zadavano u vrijeme njihova nastanka, ali isto tako sudjeluju i u procesu
„prerade“ činjenica (naturalizacije tekstova, narativa, pri/povijesti),
a onda i u impostaciji (aproprijaciji) raznih odnosnih diskurzivnih
paradigmi na čitanje tih tekstova iz današnje, drugačijim konotatorima
suvremene, i određenom poetikom/politikom zasićene, perspektive
„novohorizonta očekivanja“. On je zasićen disperzijom u odnosima
hegemonijske zasićenosi unutar interpretacijske zajednice. Ovdje
se tvrdi da je ta zasićenost, uz političku, bitno zasićena i medijskom
komponentom, odnosno opterećenoću („overload“) medijskom praksom koja povratno uvjetuje čitanje kanonskih tekstova. Ona tako
projecira svoje impostiranje u „horizont očekivanja“ koji postaje
prikraćen za historicističku komponentu. Na to se ovdje često referira
u procesu interpretacije autorskih intencija iz današnje perspektive
čitanja.
Ključne riječi
Ivo Andrić; Miroslav Krleža; Vladimir Nazor; konsenzus; srednja Europa; Mediteran; Orijent; hibridizacija; postkolonijalna kritika; globalna i lokalna identifikacija; interkulturalnost; aproprijacije i naturalizacije tekstova; postmodernost i post-etičnost; popularna i masovna kultura
Hrčak ID:
86362
URI
Datum izdavanja:
15.10.2011.
Posjeta: 2.014 *