Izvorni znanstveni članak
Percepcija hrvatske srednjovjekovne povijesti u Hrvatskim kraljevima Vladimira Nazora
Danijel Džino
orcid.org/0000-0001-8681-9508
; Macquarie University, Sydney
Sažetak
Sažetak
Ovaj rad analizira percepciju hrvatske srednjovjekovne povijesti u
djelu Hrvatski kraljevi Vladimira Nazora. Ova zbirka poezije ostaje jedno
od značajnih identitetsko-kulturnih simbola kojima se Hrvati obraćaju
svojoj prošlosti i budućnosti, ali i kojima konstruiraju svoj identitet u
sadašnjosti. Nazor je u Hrvatskim kraljevima pokazao svoje domoljubne
i romantičarske percepcije hrvatske povijesti. U usporedbi s ranijim neopoganskim
fantazmagorijama u Slavenskoj mitologiji i Živani, Nazor
je ovdje na prvi pogled ograničen, jer se bavi manje-više definiranim
povijesnim događajima. On jasno izjavljuje u prologu trećeg izdanja da
želi u svojoj poetskoj pseudorealnosti oslikati srednjovjekovne hrvatske
vladare poput ljudskih bića, sklonih dobru jednako kao i zlu. No, pjesnik
ne ostaje dosljedno vjeran svojoj riječi – njegovi banovi i kraljevi postaju
mnogo više nalik na drevne grčke heroje poput Herakla ili Tezeja, robusni
smrtnici nadljudske snage i pojave, sposobni da čine, ‘dobro’, jednako
kao i ‘zlo’.
Ovo djelo funkcionira poput poetskog oruđa za re-konstrukciju
hrvatskog povijesnog pamćenja, i njegove distribucije kao poetskog
‘znanja’ o prošlosti. Ono je Nazorov doprinos metanarativu hrvatske
srednjovjekovne prošlosti, koji se snažno izgrađuje u njegovo doba
kroz historiografiju, umjetnost i politiku. Metanarativ hrvatskog
srednjovjekovlja uspostavlja srednjovjekovne Hrvate kao ‘pretke’
(‘očeve’, ‘pradjedove’) modernih Hrvata, na isti način na koji su se Gali i
Franci diskurzivno ugrađivali u francusku percepciju povijesti, Germani
u njemačku, Anglosaksonci u englesku, žitelji srednjovjekovne Bosne u
percepciju prošlosti Bošnjaka i Hrvata u BiH u novije vrijeme, itd. Metafora
blut und boden, se kontinuirano prikazuje kroz cijelu ovu tematsku zbirku
poezije, pomažući konstrukciju i utjelovljenje kontinuiteta s prošlošću, te
snaženje osjećaja nacionalnog jedinstva u Nazorovoj sadašnjosti.
Danas znamo da srednjovjekovna hrvatska kneževina i kraljevstvo nisu
bili nacionalna država Hrvata, osobito ne u smislu kako su to zamišljali
Hrvati u 19. i dobrim dijelom 20. stoljeća. Međutim, za Nazorovu
generaciju, srednjovjekovni Hrvati su bili izuzetno važni simboli za
konstrukciju i razvitak hrvatskog povijesnog ‘rodoslovlja’, koje je
pozicioniralo Hrvate među europske narode tog vremena, i legitimiziralo
ih kao zasebnu naciju. Re-konstrukcija hrvatske prošlosti postaje time
jedna od najvažnijih intelektualnih pretpostavki za učvršćivanje hrvatskog
identiteta i političke budućnosti za ovu generaciju, čiji su napori rezultirali
revitalizacijom i jačanjem hrvatskog identiteta u ranom 20. stoljeću.
Ključne riječi
Vladimir Nazor; srednjovjekovlje; Hrvatski kraljevi
Hrčak ID:
86363
URI
Datum izdavanja:
15.10.2011.
Posjeta: 3.121 *