Izvorni znanstveni članak
NAPOMENE O SPORAZUMIMA U KAZNENOM POSTUPKU
Mirjan Damaška
Sažetak
Istražujući problematiku procesnih nagodbi s okrivljenikom kao
nagradi za njegovu suradnju s tijelima kaznenog postupka, autor u članku
najprije prikazuje povijesne razlike između engleskog i kontinentalnog
kaznenog pravosuđa u kasnom srednjem vijeku koje su različito usmjerile
razvoj tih pravosuđa, pri čemu su za kontinentalno postala značajnim
načela oficijalnosti kaznenog progona i inkvizitornosti. Za razliku od
engleskog pravosuđa čija je praksa vrlo rano omogućila progonitelju
korištenje svjedočenja sukrivaca kao “krunskih svjedoka” (kojima je
zauzvrat zajamčen imunitet od progona), ta su procesna načela u kontinentalnom
postupku za dugo povijesno razdoblje predstavljala nepovoljan
teren za procesne nagodbe s okrivljenikom. Tek je razdoblje nakon
II. svjetskog rata, nakon promjena u moralnom autoritetu države i povećanja
procesnih mogućnosti obrane da produlji i “zakomplicira” postupak,
učinilo razmjene koncesija s okrivljenicima privlačnim za državna
tijela. No, razlike između procesnih instrumenata koji tome služe ostale
su velike između anglo-američkog i kontinentalnog kaznenog postupka,
naglašava autor. U nastavku rada on ih raščlanjuje na one koje proizlaze
iz razlika u predmetu pregovora između stranaka (u anglo-američkim
sustavima to su koncesije okrivljenicima koji pristanu na potvrdno očitovanje
o osnovanosti optužbe; u kontinentalnim postupcima, kao što je
talijanski, to su suglasni stranački zahtjevi da se okrivljenik osudi na
umanjenu kaznu), one koje proizlaze iz razlika u učinku stranačke nagodbe
(u anglo-američkom postupku nagodba se može odnositi na ublažavanje
kazne, blažu kvalifikaciju ili ispuštanje nekih točaka optužnice;
u kontinentalnom postupku obično se odnosi samo na ublažavanje kazne
i ne oslobađa sud od dužnosti provođenja makar skraćene rasprave) te
na one koje se tiču uloge suca u verifikaciji stranačke nagodbe. Sučeljavajući
različite argumente za i protiv stranačkih sporazuma u kaznenom
postupku, autor odbacuje najveći dio prvospomenutih (naglašeni individualizam,
konsenzualne teorije o istini u sudskom postupku, specijalnopreventivni
i restaurativni kriminalnopolitički zahtjevi), ali izbjegavakruto konzervativno odbacivanje same institucije, upozoravajući da bi
se u kontinentalnom postupku moglo pronaći “srednje posredovno rješenje”
koje bi nakon nagodbe stranaka zadržalo pojednostavljenu raspravu
o visini kazne, prije koje bi tužitelj bio dužan iznijeti svoju dijagnozu
dokazne situacije u predmetu. Ujedno bi procesno pravo moralo u svakom
slučaju uspostaviti dokaznu zabranu za okrivljenikovo priznanje ako bi
sud na raspravi zabacio nagodbu koja je dovela do priznanja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
87148
URI
Datum izdavanja:
15.7.2004.
Posjeta: 1.361 *