Izvorni znanstveni članak
Zapadne glazbene slike Srednjeg istoka u svijetlu Napoleonova pohoda na Egipat: od obične eurocentrične egzotike do vrlo organiziranih istočnjačkih ušiju
Stefano A. E. Leoni
; Conservatorio Statale di Musica "G.Verdi", Torino and LAMuSA, Fac. Sociologia, Università degli Studi di Urbino "C.Bo", Italija
Sažetak
Glazbeni orijentalizam je samo način kako se vidi ili, bolje, konstruira istočnjačka Drugotnost. Prema E. Saidu, radi se o slici "Istoka" artikuliranoj kao cjeloviti sustav mišljenja i znanosti; to je diskurs Zapada o Istoku koji je na svojem modernom globalnom stupnju započeo s Napoleonovom invazijom na Egipat 1798. godine i koji se podudara s modernim francusko-britanskim kulturnim imperijalizmom upravo u razdoblju Napoleonova pothvata i režima. Napoleon je pažljivo pripremio ovaj pohod, vodio ga je diplomatskom mudrošću i iz njega je proizveo sliku samoga sebe kao "zapadnoga Muhameda" (Victor Hugo).
Opis Egipta (La Description de l'Égypte), što ga je uredio Edme-François Jomard (1777- 1862), objavljen je u Parizu između 1809. i 1826. kao rezultat toga pohoda. Na njegovim stranicama nalazimo nekoliko napisa o glazbi Guillaumea Andréa Villoteaua, člana skupine učenjaka koju je Napoleon poveo u Egipat na svojem admiralskom brodu zvanom Orient, koji je na licu mjesta proučavao etnomuzikološku baštinu. Njegov izvještaj O sadašnjem stanju glazbene umjetnosti u Egiptu, ili povijesni i opisni izvještaj o istraživanjima i promatranjima glazbe u toj zemlji (De l'état actuel de l'art musical en Egypte, ou relation historique et descriptive des recherches et observations faites sur la musique en ce pays) morao se držati općenitosti i to iz nekoliko razloga. Ipak, već iz samog čitanja njegovih sjećanja vidi se utjecaj ideologâ na nj: s jedne strane stoje teorije pune predrasuda, a s druge strane postoji iznošenje činjenica prikupljenih na terenu, pa makar je i u tome autor zadržao neizbježan "orijentalistički" stav koji se nazrijeva u pozadini.
Bonaparteovo uporište u pripremi ovoga pohoda bili su tekstovi grofa od Volneya (Comte de Volney). Tu se također nudi niz uobičajenih stereotipova u odnosu na glazbu Istoka: san, "orijentalni" dojmovnik Zapada što se sastoji od čistoće, slabosti, feminiziranosti, melankolije, grijeha, barbarstva, dvosmislenosti, zaostalosti - kroz kolektivni imaginarij europskih putnika nastavio se iskrivljenih leća u promatranju Istoka i pričanju o njemu. Međutim, s egipatskim pothvatom, pa čak i prije njega, s posljedicama u poslijerevolucionarnoj Francuskoj, nešto se promijenilo: bila su to raskrižja koja su transformirala to kolektivno i nesvjesno poznavanje Istoka u stvarni pogon što je proizveo značenja kojima će popustiti i jedan Ali Bey (alias Domènec Badia i Leblich). Bio je to putnik skriven pod arapskim identitetom, slobodni zidar, pustolov i špijun u službi španjolske vlade, a svoj je arapski identitet zadržao i kad je pisao izvještaje, tvrdeći da želi sastaviti napis o istočnjačkoj glazbi u usporedbi sa zapadnjačkom.
Nadalje, u posjedu smo zanimljivih izvora kojima su autori grof od Volneya, Alexander Dumas otac, neki "časnik britanske armije" (Charles William Doyle), baron Dominique Vivant Denon, te privatni tajnik generala Bonapartea, Louis Antoine Fauvelet de Bourienne.
Devetnaesto stoljeće protegnulo se između metodičkog opisivanja i ideoloških pretpostavki, ali je u zapadnjačkom diskursu o glazbi Istoka ipak prevladao i odlučujuće ga označio temeljni univerzalistički duh (ometajući svaki pokušaj objektivnog odnosa prema arapskoj kulturnoj Drugotnosti). Taj diskurs nije možda ni do danas sasvim izblijedio.
Ključne riječi
Hrčak ID:
87499
URI
Datum izdavanja:
31.8.2007.
Posjeta: 1.427 *