Pregledni rad
NON-POLIO ENTEROVIRUSNE INFEKCIJE U HRVATSKOJ TIJEKOM DESETOGODIŠNJEG RAZDOBLJA (2000.-2009.): VIROLOŠKE I EPIDEMIOLOŠKE ZNAČAJKE
SUNČANICA LJUBIN-STERNAK
; Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
TATJANA VILIBIĆ-ČAVLEK
; Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
BERNARD KAIĆ
; Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
BORISLAV ALERAJ
; Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
SILVIJA ŠOPREK
; Klinika za infektivne bolesti „Dr Fran Mihaljević“, Zagreb, Hrvatska
MARIO SVIBEN
; Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
GORDANA MLINARIĆ-GALINOVIĆ
; Služba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Cilj rada bio je prikazati virološke i epidemiološke značajke non-polio enterovirusnih (NPEV) infekcija u desetogodišnjem razdoblju(2000.-2009.) u Republici Hrvatskoj. Tijekom navedenog razdoblja u Laboratoriju za enteroviruse Hrvatskog zavoda za javnozdravstvo obrađeno je 2754 kliničkih uzoraka prikupljenih od 1880 bolesnika s kliničkom slikom enterovirusne infekcije. Dijagnoza enterovirusne infekcije dokazana je izolacijom virusa u staničnoj kulturi, a virusi su tipizirani metodama neizravne imunofluorescencije i/ili testom neutralizacije. NPEV infekcija dokazana je u 394 od 1880 bolesnika (21%). Osobe muškog spola češće su obolijevale od osoba ženskog spola u omjeru 1,8:1. Broj oboljelih najveći je u dobnoj skupini predškolske i školske djece. Bolesnici u kojih su izolirani NPEV najčešće su imali dijagnozu seroznog meningitisa - 234/394 (59,4%). Infekcije su najčešće bile uzrokovane echovirusima (218/394; 55,3%), zatim coxsackie B (126/394; 32,0%) i coxsackie A (31/394; 7,9%) virusima, a rjeđe su dokazani echovirus 22 - parechovirus 1 (16/394; 4,1%) i enterovirus 71 (3/394; 0,8%). Coxsackie B5 i B4 virusi kontinuirano se detektiraju tijekom istraživanog razdoblja s učestalijom pojavom svakih 4-5 godina. Najčešći izolat echovirusa bio je echovirus 18 koji se detektira kontinuirano od 2000. do svoje epidemijske 2006. godine. Echovirus 6 i echovirus 30 također se izoliraju kontinuirano s vršnim vrijednostima 2002. i 2008., odnosno 2002., 2006. i 2008. godine.
Ključne riječi
non-polio enterovirusi; serotipovi; epidemiologija; Hrvatska
Hrčak ID:
89270
URI
Datum izdavanja:
17.10.2012.
Posjeta: 2.074 *