Colloquia Maruliana ..., Vol. 10 , 2001.
Izvorni znanstveni članak
Marulićeva nazočnost u španjolskim knjižnicama
Francisco Javier Juez Galvez
Sažetak
O “Maruliću u Španjolskoj” dosad se nije previše pisalo: istraživala se izvanredna recepcija španjolskoga prijevoda Carmen de doctrina DNIC fra Luisade Granada (1504-1588) ; zna se da su njegovim čitateljima bili sv. Franjo Ksaverski (1506-1552) — koji je na putovanjima nosio sa sobom, uz brevijar, svoj latinski primjerak Institucije iz Kölna 1531. ili Francisco de Quevedo y Villegas (1580-1645) — koji je posjedovao jedno Marulićevo djelo, vjerojatno također Instituciju —. Blaženi Alonso Rodríguez (1537-1616) spominje Marulića barem jednom u svojem djelu Exercicio de Perfección y Virtudes Christianas (1606). Poznato je jedno madridsko izdanje španjolskog prijevoda Evanđelistara te Pedeset priča iz 1655. a još se uvijek traži “fantomski” španjolski prijevod Institucije.
No dosad se nije istraživalo kakva je nazočnost Marulićevih djela u španjolskim knjižnicama — a ona nije zanemariva: na temelju dosadašnjih podataka Marulićeva se stara izdanja (iz XVI-XVII. stoljeća) mogu naći u 38 knjižnica u dvadeset šest gradova u Španjolskoj. Najbogatiji su fondovi u Nacionalnoj knjižniciu Madridu, ali i druge knjižnice, i u Madridu i u drugim gradovima širom Španjolske — na Balearskim otocima, u Kataloniji, Aragónu, Galiciji, La Rioji, Baskiji, u obje Kastilje, u Leónu, Andaluziji, Extremaduri, Valenciji, Murciji — posjeduju po nekoliko Marulovih knjiga, i na latinskome i u prijevodima na žive jezike (talijanski, portugalski, španjolski). Naprimjer, uz jedini do sada poznati primjerak španjolskog prijevoda Evanđelistara u madridskoj Biblioteca Nacional, našli smo po primjerak tog izdanja u Sveučilišnoj knjižnici u Valenciji i u fondovima Filološkog fakulteta Povijesne knjižnice Komplutskog sveučilišta (Madrid).
Dosad smo našli u španjolskim knjižnicama više od stotinjak (114) primjeraka 31 ili 32 različita Marulićeva stara izdanja.
Najčešće smo našli latinska izdanja Institucije — barem po jedan-dva primjerka svakog potvrđenoga izdanja, od 1506. (=1507) do 1609. (ukupno: 16 ili 17 izdanja) — a od njih naročito dosada prvo poznato Fowlerovo antwerpensko izdanje iz 1577. (sa 17 primjeraka širom Španjolske), i nakon njega pariško iz 1586. (sa 10 primjeraka); skupa s prvim sveskom latinskih Sabranih djela (Antwerpen 1601) i s talijanskim i portugalskim prijevodima ima ih gotovo sedamdeset (69). Od 1530. do 1540. počinje rasprostiranje njemačkih Marulićevih izdanja, pa nalazimo ukupno 13 primjeraka, od kojih je jedan bio vlasništvo sv. Franje Ksaverskoga; izgorio je u Madridu 1931. (Napominjemo da je tek 1540. papa Pavao III. odobrio Družbu Isusovu.) Od protestantskoga izdanja iz Basela 1555. ima ni manje ni više nego pet primjeraka, iako jedan uvelike manjkav (Biblioteca Nacional). Od izdanja objavljenih od ovog u Antwerpenu 1577. do onoga u Kölnu 1609. — to jest, svih Fowlerovih izdanja, izričito upućenih Družbi Isusovoj — raspolažemo sa 37 latinskih primjeraka; od onih prethodnih, sa 21 — bez baselskoga zbornika iz 1555.
Od Evanđelistara nalazimo gotovo četrdeset primjeraka (39); iako nismo našli primjerak od svakog latinskoga izdanja, nego samo od deset, raspolažemo s primjercima iz prvoga potvrđenog izdanja (Mletci 1516) do posljednjega latinskoga (u antwerpenskim Sabranim djelima iz 1601, čiji se drugi svezak, koji sadrži Evangelistarium i Quinquaginta parabolae, češće nalazi od prvoga — tri primjerka drugog sveska naspram jednoga prvoga, uz dva “kompleta”), uključujući jedini talijanski prijevod (Firenca 1571), te naravno uz španjolski kasni prijevod iz 1655. Od ostalih se samo pariško izdanje iz 1545. ističe s osam primjeraka, koji zajedno s oba primjerka iz prethodnoga kölnskoga izdanja iz 1541. te pet iz sljedećega — također iz Kölna — iz 1556. ukupno čine 15 primjeraka — točno u tridesetogodišnjem razdoblju u kojem se Institucija ne tiska. Od ostalih izdanja nalazimo izuzetno čak pet primjeraka (Basel 1519), inače najviše tri (Mletci 1516, Madrid 1655 — na španjolskome) ili četiri (Köln 1532) primjerka. Iako ni od jednoga izdanja prijevoda Institucije i Evanđelistara nema toliko primjeraka koliko od španjolskoga (Madrid 1655), ipak je čudno da je dosad poznato toliko malo primjeraka toga izdanja, osobito kad to usporedimo s (oba) izdanja portugalskoga prijevoda.
Od De humilitate et gloria Christi imamo samo na latinskome pet primjeraka prvog izdanja (Mletci 1519) a od Quinquaginta parabolae, osim jednoga primjerka izdanja iz Mletaka 1510. u Nacionalnoj knjižnici u Madridu, najvažnije je istaknuti njihovu nazočnost u jedinome španjolskom prijevodu; osim toga nalaze se i u Opera omnia iz 1601. (5 primj. ) te kölnskom izdanju Evanđelistara iz 1556. (5 primj. )
U 17. stoljeću, između 1666. i 1668, izdana su pet puta u Amsterdamu i Frankfurtu Marulićeva manja djela Regum Dalmatiae et Croatiae gesta i In eosqui beatum Hieronymum Italum esse contendunt, oba uključena u Lucićevo djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex; od tih izdanja raspolažemo sa po jednim primjerkom prvog i posljednjeg izdanja, koja se nalaze u madridskoj Nacionalnoj knjižnici.
Od izdanja drugih Marulićevih djela — uključujući sva hrvatska djela — nismo mogli naći nijedan primjerak; od novih izdanja nazočna je samo Davidijada objavljena 1957. u Méridi (Venezuela).
Od ukupnoga broja primjeraka koje smo mogli istraživati, čini nam se važno istaknuti kako ih je dosta bilo vlasništvo isusovaca, franjevaca i karmelićana. Glede zemljopisne distribucije primjeraka Marulićevih djela po Španjolskoj može se zaključiti da brojnijim zbirkama raspolaže srednja Španjolska (u objema se Kastiljama nalazi najviše primjeraka Marulićevih djela), s iznimkom Barcelone i Valencije, koje također posjeduju bogate zbirke. U knjižnicama samog Madrida i njegove provincije nalazimo tri od četiri najbrojnije zbirke u Španjolskoj (Biblioteca Nacional, Universidad Complutense, samostan u El Escorialu).
Ključne riječi
Hrčak ID:
8810
URI
Datum izdavanja:
22.4.2001.
Posjeta: 1.404 *