Pregledni rad
Mobilna ortodontska terapija - kliničko iskustvo i/ili znanost
Marina Lapter Varga
Sažetak
Anomalije Klase II i njihova terapija su jedan od najčešćih ortodontskih problema u našoj populaciji , a dijagnostički nalaz većinom ukazuje na skeletni retrognatizam mandibule. Postoje brojni terapijski pristupi za liječenje te malokluzije s različitim stupnjem znanstvene podloge. Zadnjih dvadeset godina terapija funkcionalnim napravama postala je opće prihvaćeno sredstvo za terapiju sagitalnih međučeljusnih nepravilnosti u djece, no ipak se najčešće koriste u korekciji Klase II po Angleu. Jedno od najkontroverznijih pitanja u ortodonciji danas odnosi se na učinak funkcionalnih naprava na rast mandibule. Većina debata o učinku terapije Klase II odnosi se na mogućnost trajnog produženja mandibularne dužine, jer je upravo nedovoljno razvijena mandibula glavni uzrok te anomalije. Funkcionalne naprave temelje svoju široku upotrebu na hipotezi da se radi o terapiji modifikacijom rasta, koja je moguća jedino kod pacijenata kod kojih je preostala dovoljna količina, tj. potencijal rasta sa željom da se isprave međučeljusni odnosi utječući na rast te ih je stoga najbolje koristiti prije ili tijekom adolescentnog ubrzanja rasta. Funkcionalne naprave obuhvaćaju velik broj mobilnih ali i fiksnih naprava koje su dizajnirane kako bi promijenile položaj mandibule, sagitalno i vertikalno, te proizvele dodatno produženje mandibule stimulacijom rasta kondilarne hrskavice. Rezultati novih istraživanja ukazuju da nema dokaza da funkcionalne naprave dugoročno značajno povećavaju horizontalan rast mandibule, te da se glavnina ispravljanja malokluzije događa zbog dentoalveolarnih promjena s malim, statistički značajniim, ali klinički inferiornim skeletnim učinkom. Usprkos tome i danas postoje indikacije za njihovu upotrebu koje dovode do zadovoljavajućih rezultata.
Ključne riječi
funkcionalne ortodontske naprave; malokluzija
Hrčak ID:
91368
URI
Datum izdavanja:
22.10.2012.
Posjeta: 2.266 *