Izvorni znanstveni članak
Mramorni reljef Krista na prijestolju iz Raba
Magdalena Skoblar
orcid.org/0000-0003-1009-0719
; Department of History of Art University of York UK- YO10 5DD York
Sažetak
U članku se obrađuje reljef Krista na prijestolju u obliku
lire koji se nalazi u unutrašnjosti crkve sv. Marije
u Rabu. Reljef je prvi put spomenut 1861., kad ga Eitelberger
ocjenjuje kao romanički rad. Oblik prijestolja
prvi je analizirao Frey, a potom Abramić, godine
1932., koji rapski reljef datira u 10. stoljeće. Krajem
20. stoljeća reljef obrađuju Belamarić i Domijan, koji
zaključuju da je riječ o importiranoj skulpturi iz 12.,
odnosno 11. stoljeća. Belamarić smatra da reljef predstavlja
ikonu, dok Domijan sugerira da je mogao pripadati
pročelju koje tadašnja rapska katedrala dobiva
u drugoj polovici 11. stoljeća. Nakon Freya i Abramića
o ikonografiji reljefa uopće se nije pisalo. Frey je reljef
usporedio s prikazima Krista na prijestolju u obliku
lire iz 6. stoljeća te zato predložio dataciju u to stoljeće.
Abramić je, pak, reljef iščitao kao Majestas Domini i
usporedio ga s neidentificiranim reljefom iz bazilike
sv. Marka u Veneciji, a prijestolje u obliku lire shvatio
kao detalj koji upućuje na razdoblje prije godine
1000.
Nakana autorice bila je ponuditi prvu ikonografsku
analizu rapskog reljefa nakon najmanje osamdeset
godina koliko je proteklo of Freyevih i Abramićevih
zapažanja. Ikonografski predlošci pronađeni su u bizantskoj
umjetnosti. Najraniji primjer Krista na prijestolju
u obliku lire je mozaik iz 6. stoljeća u crkvi Sant’
Apollinare Nuovo. U 9. stoljeću istovjetno prijestolje
javlja se na mozaiku u narteksu Sv. Sofije i na nestalom
prikazu u chrysotriklinosu carske palače također
u Carigradu. Isti motiv pojavljuje se i na bizantskom
novcu najprije u 9., a potom i u 11. stoljeću. Zbog pokretne prirode novca i činjenice da je bizantski novac
kolao cijelim jadranskim bazenom, najvjerojatnije je
da su upravo prikazi na novcu poslužili kao ikonografski
predložak. U članku se razmatra i ikonografska
veza između prijestolja u obliku lire i natpisa Rex
regnantium koji se javlja na novcu. Dodatno uporište
za ‘vladarsko’ tumačenje ove ikonografije nalazi se i u
argumentaciji Gertrud Schiller, koja tip Krista na prijestolju
koji drži knjigu u lijevoj ruci, a blagoslivlja desnom
naziva Christus Rex ili Basileus. Usko povezana
s Kristom na prijestolju u obliku lire je i njegova pripadajuća
simbolika. Kako objašnjavaju Breckenridge i
Cutler, to ikonografsko rješenje predstavlja univerzalnu
harmoniju između nebeskog (Boga) i zemaljskog
(cara) te između Krista kao Oca, odnosno Sina.
Ukazujući na povezanost ikonografskih oznaka rapskog
reljefa i bizantskog novca makedonske dinastije,
autorica smješta reljef na sam kraj 11. stoljeća,
kad Venecija uz blagoslov Bizanta širi svoju vlast na
dalmatinske gradove, među kojima je i Rab. Potvrđujući
mišljenja Belamarića i Domijana da se radi o
importiranom reljefu, autorica sugerira da ga je mogao
kupiti rapski prior ili biskup u Veneciji ili da je
reljef čak poklonjen jednom od njih kao diplomatski
dar. Vladarske konotacije koje prožimaju ikonografiju
Krista Basileusa na prijestolju u obliku lire ukazuju na
naručitelja koji razumije važnost harmonije između
nebeskog vladara kao pokrovitelja svjetovnih vladara
i njihova pozivanja na legitimitet koji dolazi od Krista
‘kralja kraljeva’ i Pantokratora.
Ključne riječi
Rab; Krist; prijestolje; Bizant; Venecija
Hrčak ID:
92565
URI
Datum izdavanja:
17.12.2012.
Posjeta: 2.117 *