Pregledni rad
Susret – otkrivanje bitka
Ante Akrap
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Ovaj članak želi istražiti filozofsku misao Martina Bubera.
Da bismo se približili njegovoj misli bilo je potrebno sučeliti ga
sa pozicijama različitih autora, različitih vremena i pogleda. Za
naše razmišljanje o dijalogici polazna točka jest pojam ja kao
odnos, koji nam dozvoljava shvatiti antropološku stvarnost i
izraziti svoj vrijednosni sud.
U povijesti antropologije zamjećujemo dvije linije, prvu koja
promatra ja kao situirano i zaštićeno, ali izolirano i drugu koja
pak ne priznaje ja ako nije u odnosu, uvijek prema onome koji mi
stoji nasuprot. U toj i takvoj konstelaciji odnosa Buber s jedne, a
Levinas s druge strane figuriraju bez sumnje kao dva simbolična
izričaja velikog obrata u interpretaciji čovjekova života.
Uspoređujući dijalogiku i egzistencijalizam dolazimo do
zaključka da pored zajedničkog cilja, ostvarenja čovjeka, postoji
velika različitost u gledanju na čovjeka. U dijalogici susrećemo
čovjeka naših dana, čovjeka u intelektualnoj i duhovnoj
krizi, čovjeka koji preuzima u novom spokojstvu, svjestan, u
punoj odgovornosti svoju sudbinu. Čovjek kojeg nam nudi
egzistencijalizam jest čovjek beznađa, čovjek krize, čovjek straha
i očaja, čovjek tjeskobe.
Martin Buber figurira bez sumnje kao značajan izričaj velikog
zaokreta u interpretaciji ljudske egzistencije u suvremenoj
antropologiji. Koristeći fenomenološku metodu Buber shvaća
i otkriva prisutnost ja u trostrukom odnosu: ja u odnosu
prema svijetu, čovjeku i odnos prema duhovnoj stvarnosti.
Fenomenologija i ontologija dvije su paradigme koje uvjetuju
čitavo istraživanje o apriornosti bitka, obrađenog kao odnos.
Buberov filozofski govor jest meditacija o bitku, o istinskom
prihvaćanju bitka u svom neprestanom otkrivanju preko
iskustva i relacije, na takav način da iskustvo i odnos postanu
predznak objave prisutnosti, postojanja, ponašanje, artikulacije
bitka u određenoj stvarnosti bića.
Nemoguće je u govoru o odnosu zaobići E. Levinasa čije
umovanje ima sve karakteristike odnosne filozofije. Središnja
ideja antropologije međuljudskog kod Levinasa je primat
drugoga, označen kao ‘epifanija lica’. Levinas ne ističe samo
važnost odnosa s drugim, nego uspostavlja superiornost (premoć)
ti u odnosu na ja. Za njega nije dostatna teoretsko-spoznajna
međusubjektivnost, nego etička međusubjektivnost.
Levinas svojom antropološkom postavkom potvrđuje
primat odgovornosti nad slobodom, primat etike u odnosu na
ontologiju.
Za razliku od Levinasa u filozofiji J.P. Sartrea nema mjesta
za drugost budući da nedostaje odnos. Temeljni problem
Sartrea jest sloboda i samoostvarenje čovjeka. Njegova filozofija
usmjerena na antropološko pitanje, koje u sebi uključuje i
problematiku Boga. U Sartreovoj ontologiji odlučujuću važnost
ima razlikovanje ‘biće – po – sebi’ i ‘biće – za – sebe’.
Filozofija definirana kao dijalogizam dala je veliki doprinos u
suvremenom antropološkom istraživanju. Gramatički prijedlog
‘zwischen’ zauzima u njoj centralno mjesto, toliko da se njegova
filozofija može definirati kao ‘ontologija između’ - ontologija
uzajamnosti.
U susretanju, čovjek susreće drugoga, njegov svijet, i
upravo u nutarnjem susretanju čovjek nalazi transcendenciju,
jer u svakoj sferi ja-ti dotičemo rub Ti vječnoga, u svakom ti
imenujemo Ti apsolutni. Dakle, svaki istinski dijalog, svaki
istinski odnos treba dovesti čovjeka do odnosa s Ti apsolutnim.
Ključne riječi
dijaloška filozofija; egzistencijalizam; subjektivnost; ja – ti; susret; odnos; drugost; uzajamnost; dijalog
Hrčak ID:
93047
URI
Datum izdavanja:
15.12.2004.
Posjeta: 2.981 *