Izvorni znanstveni članak

URBANI RAZVITAK SREDNJOVJEKOVNOG VUKOVARA

Zlatko Karač ; HR -10000 Zagreb, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Na bogatome prapovijesnom i antičkom naseobinskom supstratu, od konca VIIL st. razvija se markantna aglomeracija srednjovjekovnoga Vukova(ra). za ranu fazu njegove urbane nukleacije (oko ID:l.-1220.), važne su pozicije staroluvatskih nekropola (Lijeva i Kriva bara, Novi Vukovar) koje se dovode u prostornu korelaciju s vjerojatnim položajem prvoga ranosrednjovjekovnog naselja.
Kasniji srednjovjekovni grad (1220.-1526.) bio je oblikovan od tri prostorne cjeline: kraljevskoga kaštela (spom. 1231.), jobagionskoga naselja na visokom platou oko današnje Gimnazije, te velikoga trgovačko-obrtničkog podgrada smještena u dolini uz glavni put i luku (slobodni kraljevski grad od 1231.).
Prema rektificiranim gabaritima naselja s najstarijih planova Vukovara (XVII. st.) pretpostavlja se da je ovdje nastao jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Slavonije, s ukupno 20-25 ha urbanizirane površine i 350 kuća. Na području današnjega grada u to je doba postojalo još tridesetak manjih prigradskih naselja (najvažnija su Varoš,Vodokalj i Herijevac) za koja se predlažu moguće ubikacije.
Premda u Vukovaru nema sačuvanih ostataka srednjovjekovne arhitekture, na temelju izvora naznačene su temeljne značajke romaničko-gotičke utvrde, zatim župnih crkava Sv. JU/ja i Sv. Lamberta, kao i sakralnih zdanja iz najbliže okolice grada. Spominju se i drvene kuće, te vodenica na Yuki.
Srednjovjekovna urbana mal rica održala se i u razdoblju turske vladavine (1526.-1687,) kada se grad, u stagnantnim okolnostima, vrlo malo mijenjao. Tek nakon velikoga razaranja Vukovara u danima turskoga raspada (1687. god.) gube se elementi srednjovjekovnoga strukturalnog kontinuiteta u planu novoga baroknoga grada.

Ključne riječi

Hrčak ID:

93885

URI

https://hrcak.srce.hr/93885

Datum izdavanja:

19.12.1995.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.156 *