Kineziologija, Vol. 38 No. 2., 2006.
Izvorni znanstveni članak
Utjecaj pet različitih metoda učenja utemeljenih na opažanju modela na kognitivnu razinu učenja
Spiridon Kampiotis
Kalliopi Theodorakou
Sažetak
Sažetak
Uvod
Učenje opažanjem na temelju promatranja modela najpopularnija je metoda poučavanja motoričkih vještina (Bird & Ross, 1984). Čini se da kognitivni proces igra odlučujuću ulogu u stjecanju motoričkih vještina (Downey, 1988) te da promatranje modela pomaže učenicima da razviju kognitivnu reprezentaciju izvedbe, koja upravlja izvedbom pokreta i služi kao komparativna mjera točnosti izvođenja vještine (Adams, 1987; Bandura, 1962, 1971, 1977; Black & Wrigth, 2000; Garay & Hernadez, 2002; Raudsepp & Raie, 2001; Sheffield, 1961). Sheffi-eld (1961) je razvio teoriju simboličke reprezentacije, prema kojoj osoba koja promatra demonstraciju motoričke vještine oblikuje simboličku, kognitivnu reprezentaciju te vještine. U međuvremenu, Bandura (1962, 1971, 1977) postavlja teoriju socijalnog učenja (mediational-contiguity theory). Kao i Sheffield, Bandura je vjerovao da je upravo kognitivna uključenost u proces učenja posredstvom opažanja modela presudno važna. Teorije učenja opažanjem naglašavaju važnost kognitivne aktivnosti za stjecanje vještine. Procesi koji se miješaju prilikom te aktivnosti u većoj su mjeri naučeni nego urođeni. Svrha ovog rada bila je ispitati mogu li različite metode učenja na temelju opažanja modela utjecati na razinu kognitivnog usvajanja izvođenja (Level of Cognitive Acquisition of Execution, LCAE).
Metode
Sudionici. U istraživanju je sudjelovalo pet eksperimentalnih grupa, a sudionice su bile 93 studentice Fakulteta za tjelesni odgoj i sportske znanosti Sveučilišta u Ateni, u dobi od 17 do 21 godine.
Varijable. Korišteno je i ispitivano pet različitih metoda poučavanja A) Usmena intervencija učitelja (verbalni opis aktivnosti) (OIT). B) Opažanje modela bez bilo kakve intervencije (OMWI). C) Opažanje modela uz usmenu intervenciju učitelja (OMOIT) prije svake izvedbe. D) Opažanje modela i modelova usmena intervencija (OMOIM) prije svake izvedbe. E) Opažanje animiranog modela i usmena intervencija učitelja (OAOIT) prije svake izvedbe.
Postupak. Dva su modela prezentirala vježbu, jedan živi i jedan animirani model. Eksperimentalni zadatak, tj. prezentirana vježba bila je stoj na rukama. Eksperiment je trajao tri tjedna; u svakom je tjednu provedena jedna eksperimentalna intervencija koja je uključivala 10 prezentacija vježbe. Živi je model prezentirao vježbu preko video projekcije u realnom vremenu i prostoru, dok je animirani model prezentirao vježbu preko video projekcije u 9 odabranih faza, usporeno tako da je svaka faza trajala 1 sekundu. Razina kognitivnog ‘stjecanja vještine’ (LCAE) ispitana je upitnikom zatvorenoga tipa od 13 pitanja koja su se temeljila na tehničkim zahtjevima Međunarodnog gimnastičkog saveza (FIG). Upitnik je bio primijenjen na početku i na kraju eksperimenta (pre-test i post-test).
Rezultati
Kako bi se provjerile razlike u učinkovitosti, tj. razini kognitivnog stjecanja vještine, korišten je eksperimentalni model 5X2 (broj grupa X mjere-nje). Kako bi se ispitala značajnost razlika između mjerenja neovisno o pripadnosti eksperimentalnoj grupi, provedena je ANOVA na ukupnim rezultatima cijelog uzorka. Rezultati su pokazali statistički značajno povećanje razine kognitivnog stjecanja vještine (LCAE) za odabranu vježbu iz post-testa (F(4,88)=30.9, p<.0001) u odnosu pre-test (F(4,88)=2.19, p>.05). Rezultati su pokazali i statistički značajnu razliku između grupa (F(4,88)=19.04, p<.0001). Proveden je post-hoc test (Tukeyjeva metoda za nejednak N) kako bi se locirale razlike između eksperimentalnih grupa. Neovisno je proveden i t-test za zavisne uzorke kako bi se pokaza-le značajne razlike u povećanju kognitivne razine učenja zadatka, tj. stjecanja vještine (LCAE) unu-tar grupa. T-test je pokazao da je kod sudionica svih pet eksperimentalnih grupa došlo do značaj-nog povećanja LCAE između mjerenja i ukupno, neovisno o grupi, što je ovisilo o količini dodatnih informacija koje su sudionice dobivale za vrijeme eksperimentalnog tretmana. Rezultati su jasno pokazali značajan napredak kognitivnog stjecanja vještine, a post-hoc test je pokazao da je najveći utjecaj metode učenja i najveći napredak utvrđen u grupi OMO-IM. Te su studentice pokazale statistički značajno veću razinu kognitivne usvojenosti vještine od studentica iz grupa OMWI i OIT. Podjednako važna za napredovanje u kognitivnom stjecanju vještine bila je i metoda OAOIT koja se nije pokazala statistički značajno različito učinkovitom u odnosu na druge metode,osim prema OMWI.
Zaključak
Rezultati ovog istraživanja pokazali su da se metode a) OAOIT, b) OMOIM i c) OMOIT imaju najveći pozitivni utjecaj na kognitvno usvajanje motoričke vještine za razliku od ostalih dviju metoda. U okviru ove tri metode sudionice su mogle jasno i ispravno razlučiti pojedine faze vježbe. Takav nalaz sukladan je prethodnim istraživanjima (Schmidt, 1975; Keele, 1976; Carroll & Bandura, 1982). Rezultati mjerenja unutar grupa pokazuju da je u svim skupinama došlo do napretka LCAE, što je u skladu sa znanstvenim spoznajama prezentiranima u ovom radu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
9071
URI
Datum izdavanja:
11.1.2006.
Posjeta: 10.111 *