Kineziologija, Vol. 38 No. 2., 2006.
Izvorni znanstveni članak
Psihometrijske karakteristike hrvatske verzije upitnika usmjerenosti na zadatak (task) i na ishod (ego) u sportu (cteosq)
Renata Barić
Smiljka Horga
Sažetak
Uvod
Suvremena istraživanja motivacije u okviru socijalno-kognitivnih teorija tumače uključenost i ustrajnost u sportskoj aktivnosti, količinu i intenzitet bavljenja sportom i sportsku uspješnost kao ciljno usmjerene. Najčešće korišten teorijski okvir za istraživanje ovog područja jest teorija postignuća koja pretpostavlja da je pojedinac intencionalno, cilju usmjereno biće koje djeluje na racionalnoj osnovi, motivirano da demonstrira vlastitu kompetentnost (Nicholls, 1992; Roberts, Treasure i Balague, 1998). Središnja varijabla je percepcija sposobnosti i sportaš usvaja one ciljeve koji najviše odgovaraju njegovoj kognitivnoj predodžbi uspjeha. Sportaši postavljaju ‘implicitnu teoriju’ o tome što je za njih postignuće u određenoj sportskoj situaciji i odabiru one ciljeve koji zadovoljavaju njihove potrebe i odgovaraju njihovim implicitnim teorijama uspjeha. Prema socijalno-kognitivnom pristupu motivaciji postignuća, postoje dva načina modeliranja ciljeva u sportu. To su usmjerenost na zadatak i usmjerenost na ishod; predstavljaju ortogonalne dimenzije i osoba može biti visoko ili nisko orijentirana na pojedinoj ili podjednako na obje dimenzije. Sportaš dominantno usmjeren na zadatak (task oriented) procjenjuje svoj uspjeh u sportu kao osobni napredak u učenju, razvoju i usavršavanju sportskih vještina kroz ulaganje napora. Takav sportaš ili sportašica koristi samoreferentni kriterij vrednovanja vlastite izvedbe i uspješnosti, koji se temelji na usporedbi s prethodnim postignućem, razinom sposobnosti ili vještine. Sportaš dominantno usmjeren na ishod (ego oriented), orijentiran je na rezultat; vlastitu kompetentnost procjenjuje prema normativnom kriteriju evaluacije, tj. u odnosu na druge. Smatra se uspješnim jedino ako je bolji od svih ostalih; dominantno je kompetitivno usmjeren i želi demonstrirati vlastitu superiornost u sportu u odnosu na protivnika, ali i suigrače. Takvi sportaši nastoje biti bolji ili jednaki ostalima uz minimalan napor, smatrajući uglavnom da je uspjeh posljedica superiornih sposobnosti. Ako im ne uspije nadmašiti druge, javljaju se neprilagođeni obrasci ponašanja (Roberts i sur., 1998), npr. izbjegavanje izazova, prestanak ulaganja napora (čime često unaprijed sami pred sobom opravdavaju neuspjeh), odusta-janje od zadatka ili odlazak iz sporta. Sportaši orijentirani na zadatak intrinzično su motivirani, ne odustaju od aktvnosti ni u slučaju ponovljenih neuspjeha, već to smatraju smjernicama za vlastito usavršavanje.
Neka novija istraživanja (Hardy i Swain, 2000; Harwod i Svain, 2000) ukazuju na to da uz ova dva postoji i treći obrazac formiranja ciljeva u sportu. Radi se o samoreferentnoj usmjerenosti na ishod i rezultat, tipičnoj za sportaše koji su orijentirani prema demonstraciji vlastitih sportskih vještina i sposobnosti, neovisno o drugima.
Cilj je ovog rada provjeriti neke metrijske karakteristike hrvatske verzije upitnika, točnije provjeriti njegovu faktorsku strukturu i pouzdanost.
Metode
Sudionici. Uzorak su činila 182 hrvatska nogometaša i 206 rukometaša juniorskog uzrasta (M=15,6 god., SD=1,23 god.), iz 17 nogometnih i 17 rukometnih klubova. Svi su sportaši bili članovi svojih ekipa najmanje šest mjeseci, trenirali su 3-5 puta tjedno i natjecali su se na državnoj razini.
Instrumenti. Za procjenu ciljne orijentacije uporabljena je hrvatska verzija Upitnika orijentacija na zadatak i ishod u sportu (TEOSQ – Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire; Duda, Chi, Ne-wton, Walling i Cately, 1995). Upitnik sadrži dvije podskale: usmjerenost na zadatak i učenje (7 čestica, npr. “Osjećam se najuspješnijim u sportu kada učim nove vještine i to me tjera da još više vježbam”) i usmjerenost na ishod i rezultat (6 česti-ca, npr. “Osjećam se najuspješnijim u sportu kada sam ja najbolji”), a sudionici odgovaraju na 5-stu-panjskoj skali Likertova tipa. Konstruktna valjanost i pouzdanost originalne verzije potvrđene su u brojnim inozemnim istraživanjima.
Upitnik je preveden na hrvatski jezik i adaptiran za upotrebu sa sportašima promatranih sportova koristeći metodologiju koju predlaže Vallerand (1989), a koja se sastoji od tri koraka: tehnika povratnog prijevoda (back-translation technique), prevedenu verziju analizirao je stručnjak iz područja motivacije u sportu i prevedeni upitnik je uporabljen u pilot istraživanju.
Obrada rezultata. Za provjeru dvofaktorske strukture upitnika uporabljen je kvazikonfirmativni faktorsko-analitički pristup, metoda glavnih komponenata uz varimax rotaciju i Kaiser-Gutmannov kriterij za utvrđivanje značajnosti faktora.
Rezultati i rasprava
Inicijalno je provjerena prikladnost korelacijske matrice za faktorizaciju Kaiser-Meyer-Olkinovim testom. Budući da su rezultati pokazali da su podaci prikladni za faktorizaciju, provedena je faktorska analiza metodom glavnih komponenata. Korišten je kvazikonfirmativni pristup (broj faktora - 2, unaprijed je zadan), a postupak je proveden dva puta, tj. za svaki sport posebno, kako bi se testirala stabilnost očekivane dvofaktorske strukture.
U oba su slučaja dobivena po dva faktora s potpuno jednakom pripadnošću čestica kao u izvornoj verziji upitnika. Drugim riječima, dobivena je jednostavna faktorska struktura u oba slučaja, a svaki je faktor, sukladno očekivanjima, činilo 7 (usmjerenost na zadatak) i 6 (usmjerenost na ishod) čestica. Dobiveni su faktori objasnili 60,84% (nogomet) i 60,54 (rukomet) varijance.
Izračunati su deskriptivni parametri, a pouzdanost pojedinih dimenzija, procijenjena Cronbachovim koeficijentom alpha, pokazala se visokom. Također, sukladno teorijskim pretpostavkama, dimenzije ciljne orijentiranosti pokazale su se ortogonalnima. Općenito gledano, rezultati su pokazali da je hrvatska verzija upitnika orijentacije na zadatak i na ishod (CTEOSQ – Croatian Task and Ego Ori-entation in Sport Questionnaire) visoko pouzdan mjerni instrument, a ova je validacija još jedna potvrda konstruktne valjanosti TEOSQ upitnika.
Analiza ciljne orijentiranosti mladih hrvatskih sportaša ekipnih sportova pokazuje dominaciju ciljne orijentiranosti na učenje i zadatak, što se smatra poželjnijim obrascem definiranja ciljeva u sportu. Usmjerenost na zadatak, učenje i razvoj vještina, prema teoriji motivacije postignuća, tipična je za sportaše visoke intrinzične motivacije (Duda, 2001, Treasure, 2001). Kod takvih je sportaša rizik odustajanja od sporta značajno manji, više uživaju u svom sportu, ulažu više napora, kooperativniji su i sl. U radu se navode preporuke trenerima za učvršćivanje ovog tipa ciljne orijentiranosti te za stvaranje takvog sportskog okruženja i motivacijske klime u kojoj za to postoje preduvjeti.
Zaključak
Prema teoriji motivacije postignuća osobe se razlikuju po načinu postavljanja ciljeva. Varijacije ciljne orijentiranosti treba precizno izmjeriti, a Upitnik orijentacije na zadatak i na ishod u sportu (TEOSQ) jedan je od najčešće korištenih instrumentata, čija je valjanost i pouzdanost potvrđena u brojnim inozemnim istraživanjima. Cilj ovog rada, koji predstavlja doprinos validaciji TEOSQ upitnika, bio je provjeriti faktorsku strukturu i pouzdanost hrvatske verzije ovog upitnika (CTEOSQ). Rezultati dobiveni na ovim uzorcima potvrdili su očekivanu dvofaktorsku strukturu, a dimenzije upitnika pokazale su se pouzdanima. U budućim istraživanjima planira se dodatno provjeriti valjanost ove verzije upitnika, istražiti relacije ovog mjernog instrumenta s nekim drugim instrumentima koji se uobičajeno koriste za procjenu motivacije u sportu. Dobiveni su rezultati također pokazali da su mladi hrvatski sportaši iz ekipnih sportova više orijentirani na zadatak i učenje nego na ishod i rezultate, što se smatra poželjnijim načinom formuliranja ciljeva u sportu i prilagođenijim motivacijskim obrascem.
Ključne riječi
Hrčak ID:
9075
URI
Datum izdavanja:
11.1.2006.
Posjeta: 5.891 *