Izlaganje sa skupa

Jean-Jacques Rousseau – frère ennemi političkog liberalizma

Dragutin Lalović ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Je li Rousseau samorazumljivi neprijatelj političkog liberalizma, kao što glasi
čuveni besprizivni pravorijek I. Berlina? Drukčije rečeno, je li on zastupnik
radikalne (čak “totalitarne”) demokracije, apologet pučke suverenosti i opaki
plebejski “prijatelj naroda” (tzv. “pozitivne slobode”), koji previđa važnost
negativne slobode individua i podjele vlasti? Zagovara li Rousseau, kao republikanski
politički teoretičar, s jedne strane i politički liberalizam, a s druge
strane ne samo različito nego i oprečno shvaćanje političke slobode? U prvom
se dijelu izlaganja podsjeća na to da se Rousseauova politička teorija oblikuje
u osviještenoj i potpunoj opreci spram fiziokratskog ekonomskog liberalizma,
koji slobodu svodi na ekonomsku i pravnu, a modernog čovjeka na bourgeois.
U tome je Rousseau veoma blizak Tocquevilleu koji fiziokratsku doktrinu dovodi
u pitanje sa stajališta političkog liberalizma. U drugom dijelu sažeto se
prikazuje i vrednuje kritika Rousseauova političkog nauka (političke slobode i
pučke suverenosti) sa stajališta klasičnoga političkog liberalizma B. Constanta.
U trećem se završnom i najvažnijem dijelu pokazuje da primjerena usporedba
Rousseauova i liberalnoga političkog nauka mora pažljivo razlikovati
pojmovne sklopove u kojima se očituje srodnost (poimanje naroda i podjele
vlasti) od onih u kojima se očituje suprotnost (poimanje naroda, zakona, općenite
volje i citoyena). Otuda je Rousseau i frere i ennemi, dakle, frere ennemi
političkoga liberalizma, premda ne i ekonomskog liberizma.

Ključne riječi

politička sloboda; politički liberalizam; ekonomski liberizam; fiziokracija; narod; zakon; općenita volja; podjela vlasti; Rousseau; Tocqueville; Constant

Hrčak ID:

97870

URI

https://hrcak.srce.hr/97870

Datum izdavanja:

14.2.2013.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.304 *