Colloquia Maruliana ..., Vol. 5 , 1996.
Izvorni znanstveni članak
Henrik VIII. i Thomas More, Marulićevi čitatelji
Charles Béné
Sažetak
Kada sam prošle godine, pročitavši knjigu prof. Birrella English Monarchs and their Books, iznio kako je moguće da se kralj Henrik VIII. koristio Evanđelistarom u svom djelu Assertio septem sacramentorum, nisam ni slutio kamo će me odvesti proučavanje kraljeva duga Maruliću.
Pročitavši Assertio u nedavno objavljenu izdanju P. Fraenkela, u kojemu se izrijekom spominje i Marulić, našao sam, mislim, potvrdu za tu pretpostavku koju je već bio iznio g. Fraenkel. Uistinu, pet poglavlja posvećenih sakramentima pokajanja, euharistije i braka donose iste biblijske referencije koje navodi Marulić, i to, kad je riječ o sakramentu pokajanja, istim redom kao u Marulića.
Je li Thomas More poznavao Marulićevo djelo? Teško je zamisliti da bi mu ostalo nepoznato, kad mu je kralj posvećivao toliku pozornost: zna se da je More bio Henrikov bliski prijatelj. No ne bih se bio dao na proučavanje Moreova duga Maruliću da me na to nije navela studija oca C. Marc’Hadoura, izdavača Moreova djela The Supplication of the Souls. To je djelo More napisao hoteći obraniti tezu o postojanju čistilišta i opravdanosti molitvi za umrle, a kao odgovor na vrlo žestoku knjižicu Simona Fisha.
Usporedbom Marulićeva poglavlja O čistilištu (Institucija V, 11) i drugog dijela Moreove knjige The Supplication of the Souls, ustanovio sam iznenađujuće sličnosti. Svih sedam točaka što ih razrađuje Marulić preuzete su istim redom u Morea. To su:
1. svetopisamski dokazi, 2. razumski dokazi, 3. dokazi preko pojava pokojnika, 4.molitve za umrle pomažu pokojnicima koji se pojavljuju, 5. korisnost molitava potvrđuje Knjiga o Makabejcima, 6. muke u čistilištu, 7. izvori utjehe u čistilištu. Moreovi dodaci beziznimno se uklapaju u Marulićevu shemu, a služe aktualizaciji njegova djela (polemika protiv reformista).
The Dialogue of Comfort, što ga je More napisao u zatvoru prije pogubljenja, pruža nam još veće osnove za usporedbu. Poticaj da proučim to djelo dugujem jednom članku Howarda B. Nordlanda (Moreana, veljača 1987.). Nordland je istaknuo da knjiga ima tri dijela: vjera, nada i ljubav, te pokušao naći moguće Moreove uzore. Povezao sam to s činjenicom da su Evanđelistar, a i Institucija, usredotočeni na te tri bogoslovne kreposti. Usporedbom sam utvrdio da se Dialogue u rasporedu do detalja poklapa s Institucijom, uz neke elemente preuzete iz Evanđelistara. Tako se u The Dialogue of Comfort nalazi: 1. uvod o nedostatnosti antičke filozofije, 2. uloga vjere, 3. uloga nade, 4. uloga ljubavi, 5. razmišljanje o trpnji u progonima i mučeništvu, 6. razmišljanje okaznama u paklu, 7. razmišljanje o slavi izabranih, 8. razmišljanje o Kristovoj muci. Točno je takav slijed obradbe u Instituciji, uz napomene da 12 poglavlja o trpnji mučeništva pokazuju izrazitije odjeke istih poglavlja iz Evanđelistara, te da u završnom razmišljanju odjekuje Carmen de doctrina, koja je u Marulića završno razmišljanje Institucije.
British Museum čuva dva primjerka Evanđelistara s ispisanim marginalnim zabilješkama. Usporedbom rukopisa ustanovio sam da je jedan od njih (843 K 13) pripadao Henriku VIII. i da su posrijedi njegove vlastoručne napomene. No tko je ispisao margine drugoga primjerka (843 K 14)? Ispitivanje sadržaja i položaja vrlo obilnih zabilješki (usredotočenih na temu priprave za mučeništvo), godina izdanja (1529), oblik slova — sve to ukazuje na mogućnost da je posrijedi ruka Thomasa Morea. Ova pretpostavka svakako zaslužuje dalje istraživanje.
Ključne riječi
Hrčak ID:
9719
URI
Datum izdavanja:
22.4.1996.
Posjeta: 2.572 *