Stručni rad
Šumski požari kao ekološki i krajobrazni čimbenik u području Dalmatinske zagore
Roman Rosavec
; Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Željko Španjol
; Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Nera Bakšić
; Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Šumski požari predstavljaju veliku opasnost za šumska zemljišta i šume u Republici Hrvatskoj, a naročito u Dalmaciji, na otocima i u Dalmatinskoj zagori. Sve veći broj požara u značajnoj mjeri degradira ekosustav i narušava njegovu stabilnost što dovodi do smanjenja bioraznolikosti i povećanja opustošenih prostora. U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, godišnja izgorena površina u mediteranskim zemljama procijenjena je na oko 600 000 ha, što je gotovo dvostruko više nego tijekom 1970-tih godina. U razdoblju od 1998. do 2004. godine bilo je ukupno 115 666 požara kojim je bilo obuhvaćeno ukupno 1 250 892 ha.
Od 1996. godine do 2005. godine u Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 3 324 šumskih požara, od čega su na krškom području bila 2 792 šumska požara ili 84,00 %. Ukupna izgorena površina na krškom i kontinentalnom području Hrvatske je 183 015 ha, od čega na krško područje otpada 175 199 ha ili 95,73 %. Prosječna izgorena površina po požaru na krškom području iznosi 62,75 ha. U istom razdoblju na području Dalmatinske zagore (šumarije: Drniš, Vrgorac, Knin, Sinj, Imotski) bio je ukupno 831 požar, odnosno 29,76 % od ukupnog broja požara na krškom području, a čime je izgoreno 44 164 ha površine, odnosno 25,21 % od ukupno izgorene površine krškog područja u promatranom razdoblju.
Usavršavanje metoda prevencije i borbe protiv šumskih požara omogućuje bitno smanjenje opožarenih površina. Poznavati čimbenike koji uvjetuju nastanak šumskih požara kao i čimbenike koji započinju širenje vatrene stihije bitno je zbog pripreme i vođenja preventivnih aktivnosti. Jedna od najvažnijih preventivnih mjera jest poznavanje obilježja šumskih goriva, u prvom redu njihove zapaljivosti, gorivosti i sadržaja vlage. Uzroci nastanka požara mogu biti različiti, od prirodnih (suša, visoka temperatura, niska relativna vlaga zraka, vjetreni režim, udar groma) do onih uzrokovanih ljudskim nemarom (paljenje korova na poljoprivrednim površinama, bačen neugašen opušak, neugašena izletnička vatra, razni ekološki incidenti) koji su i najčešći. Dosadašnjim spoznajama vezanim uz problematiku šumskih požara utvrđeno je da pozornost treba posvetiti pedološkim, klimatskim i vegetacijskim uvjetima nastanka i širenja požara, te svekolikim uvjetima obnove šuma poslije požara. Odluka o tome kako pristupiti obnovi šuma ili šumskog zemljišta koje je bilo zahvaćeno šumskim požarom ili je njime uništeno, ovisi o nizu biološko-ekoloških i gospodarskih činitelja. Sam požar, u pravilu, uzrokuje regresiju vegetacije te se na opožarenim površinama, ovisno o tipu vegetacije prije požara i biološko-ekološkim uvjetima javljaju specifični degradacijski tipovi vegetacije. Međutim, na brzinu, kvalitetu i uspjeh progresivne sukcesije izgorenih površina pozitivno može utjecati čovjek u vidu izbora vrsta i metoda sanacije. Uvažavanjem svega navedenog zasigurno bi se znatno pridonijelo očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti uz načelo održivog razvoja prirodnih ekosustava.
Ključne riječi
šumski požari; opožarena površina; Dalmatinska zagora
Hrčak ID:
103620
URI
Datum izdavanja:
20.7.2012.
Posjeta: 4.728 *