Kineziologija, Vol. 38 No. 2., 2006.
Izvorni znanstveni članak
Pokazatelji situacijske učinkovitosti ekipa sudionica svjetskog prvenstva za rukometaše, održanog 2003. godine u portugalu
Igor Gruić
Dinko Vuleta
Dragan Milanović
Sažetak
Uvod Sukladno pravilima rukometne igre, pogodak je jedini element kojemu je dogovorno dodijeljena nominalna numerička vrijednost kojom se definira kumulativni angažman obje ekipe (Rogulj, 2003). Svaka utakmica je specifična manifestacija svih sposobnosti, osobina, znanja i ostalih karakteristika sportaša, ali i trenera i ostale prateće logistike. Upravo zato sučeljavanje dvaju protivnika proizvodi sličan, ali nikada isti razvoj, odnosno rezultatski tijek utakmice (Vuleta i sur., 2005). Svjetska prvenstva i druga velika natjecanja na kojima nastupaju nacionalne selekcije, održavaju se pretežno u relativno kratkom periodu s vrlo visokim natjecateljskim ritmom, pa se rezultati analiza pokazatelja situacijske efikasnosti mogu interpretirati samo u kontekstu pokazatelja detektiranih na takvoj vrsti natjecanja (Gruić i sur., 2005). Istraživanje se temelji na rezultatima i podacima prikupljenima na Svjetskom rukometnom prvenstvu održanom 2003. u Portugalu. Cilj rada je analizirati čimbenike situacijske efikasnosti u rukometu. Prvi parcijalni cilj rada je ispitati razlike u varijancama promatranih pokazatelja situacijske efikasnosti među skupinama preliminarnog dijela natjecanja. Drugi parcijalni cilj rada je analizirati razinu doprinosa situacijskih parametara uspješnosti ekipa definiranoj konačnim ishodom utakmice (gol – razlikom koja u svojim vrijednostima uključuje pobjedu, poraz i neodlučeni rezultat). Metode istraživanja Uzorak entiteta čini 60 utakmica preliminarnog dijela Svjetskog rukometnog prvenstva 2003. Sudjelovale su 24 reprezentacije koje su bile podijeljene u četiri grupe po šest ekipa. Prediktorski skup varijabli sadrži frekvencije uspješnosti šutiranja napadača s vanjskih, krilnih i linijskih pozicija, iz prodora, protunapada i sedmeraca, zatim frekvencije asistencija, tehničkih pogrešaka, opomena, isključenja i diskvalifikacija. U ovom radu uspješnost pojedinih ekipa definirana je gol-razlikom na kraju pojedinih utakmica. Rezultati Ukupni prosjek broja udaraca upućenih prema protivničkim vratima u 120 registriranih entiteta bio je oko 51 s postotkom uspješne realizacije od 53,22%. Od ukupnog broja, 21 udarac je bio upućen s vanjskih pozicija s uspješnošću realizacije od 38,54%. S krilnih pozicija upućeno je prosječno 8 udaraca uz 55,65%-tnu uspješnost realizacije, a s položaja kružnog igrača u prosjeku 9 udaraca uz uspješnost realizacije od 62,50%. Iz protunapada je od prosječno 6 udaraca uspješno realizirano 70,55%. Broj tehničkih pogrešaka (15,68) bio je prosječno veći od broja uspješnih proigravanja (12,04). Pobjedničke i poražene ekipe su u prosjeku podjednako često napad završavale udarcem na vrata (51,07 i 51,24), no s različitim postotkom uspješnosti realizacije. Pobjednici su s prosječno 62,25% uspješne realizacije bili bolji za oko 18% (ili oko 9 pogodaka) od poraženih ekipa (44,3%). S vanjskih pozicija pobjedničke ekipe su iz manjeg broja pokušaja (oko 17) imale veći postotak uspješne realizacije od poraženih ekipa (oko 25) – 48,78% u odnosu na 31,48% kod poraženih. Pobjedničke ekipe su od prosječno 9 udaraca s krilnih pozicija imale 62,16%-tnu realizaciju, dok su pora-žene ekipe na 7,41 udaraca prosječno uspješno realizirale tek pola (47,63%). S pozicija kružnog napadača pobjedničke ekipe su uz veći broj upućenih udaraca (prosječno 10,16 u odnosu na prosječnih 8,24 udaraca poraženih ekipa) imale i značajno veći postotak uspješne realizacije u odnosu na poražene ekipe (66,67% prema 57,02%). Činjenicu da su pobjedničke ekipe zbog svog dobrog obrambenog djelovanja češće dolazile u priliku uputiti uda-rac iz protunapada (prosječno 7,74) od poraženih ekipa (prosječno 4,31), prati i bolja uspješnost realizacije (76,87% pobjednika prema 59,4% poraženih). Odnos uspješnih asistencija i pogrešaka je ujednačen kod pobjednika (prosječno 14,40 odnosno 14,42), a kod poraženih ekipa broj pogrešaka (prosječno 16,74) prevladava nad brojem uspješnih proigravanja igrača u situaciji izglednoj za postizanje pogotka (prosječno 9,81). Varijabla neuspješan šut s vanjskih pozicija (FS_N) u skupinama A, B i C ima statistički značajan (p=0,00-1) negativan utjecaj (BETA= -0,44-56), a varijabla uspješan šut iz protunapada (FB_U) u skupinama A, C i D ima statistički značajan (p=0,01) pozitivan utjecaj (BETA= 0,42-55) na gol-razliku na kraju utakmica preliminarnog dijela natjecanja. Varijabla uspješan šut s vanjskih pozicija (FS_U) u skupini B ima statistički značajan (p=0,03) pozitivan utjecaj (BETA= 0,28) na gol-razliku na kraju utakmica preliminarnog dijela natjecanja. Na vrlo visokoj razini zaključivanja (p=0,01) isto se može tvrditi i za varijablu tehničke pogreške u napadu (ERR) (BETA= - 0,42) u skupini C. Samo u skupini D se, na vrlo visokoj razini statističkog zaključivanja, može tvrditi da su varijable uspješan šut s krilnih napadačkih pozicija (BETA= 0,31; p<0,03) i uspješan šut s pozicije kružnog napadača (BETA= 0,34; p<0,01) imale pozitivan utjecaj na konačnu rezultatsku uspješnost definiranu gol-razlikom na kraju utakmica. Rasprava i zaključak Multivarijatnom analizom varijance utvrđene su statistički značajne razlike (p<0,01) između varijanci promatranih standardnih pokazatelja situacijske efikasnosti u četiri natjecateljske skupine preliminarnog dijela natjecanja, pa se svaka skupina promatrala odvojeno. Generatori uspješnosti u skupini D bitno se razlikuju od generatora uspješnosti u ostalim natjecateljskim skupinama (jedino je u ovoj skupini težište igre prebačeno s vanjskih napadača na linijske igrače). Serijom regresijskih analiza analiziran je utjecaj prediktorskih varijabli na uspješnost ekipa. Iako se opisi rezultata provedenih analiza na skupinama razlikuju, kod svih je utvrđena statistička značajnost na visokoj razini zaključivanja (p<0,01) s koeficijentima determinacije koji opisuju zajednički varijabilitet sustava prediktora i kriterija (gol-razlika) u rasponu od 0,73 do 0,84. Na temelju rezultata dobivenih analizom parametara situacijske efikasnosti u napadu, moguće je zaključiti da potvrđuju neke zaključke drugih autora koji se bave ovom problematikom (Rogulj, 2003; Vuleta i sur., 2005, Gruić i sur., 2005; itd.). Parcijalni rezultati regresijskih analiza potvrđuju važnost situacijske efikasnosti vanjske napadačke linije u generiranju konačnih rezultata. Ukupna varijanca kriterija uspješnosti ekipa uvelike je objašnjena situacijskom (ne) efikasnošću vanjskih igrača, odnosno efikasnošću protunapadačkog djelovanja. Rezultati koji ukazuju na postojanje uzročno-posljedične veze između ova dva čimbenika uspješnosti znakoviti su jer ocrtavaju smjernice razvoja rukometne igre. Linijski igrači su usavršili svoje vještine i sposobnosti gotovo do krajnjih granica, pa se na temelju njihovog tehničko-taktičkog djelovanja ne može očekivati znatno podizanje razine igre u napadu. Uz činjenicu da su kvalitetni, visoko trenirani vanjski igrači bili nositelji uspješnosti ekipa na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003 rezultanta svih provedenih statističkih i matematičkih postupaka i analiza glasi: konačna uspješnost ekipa u svakoj preliminarnoj natjecateljskoj skupini, odnosno na kraju natjecanja, uvjetovana je različitim faktorima, a model situacijske učinkovitosti različit je za svaku pojedinu ekipu i u svakoj pojedinoj utakmici.
Ključne riječi
Hrčak ID:
10206
URI
Datum izdavanja:
11.1.2006.
Posjeta: 6.299 *