Izvorni znanstveni članak
Unutarnji implantati
Ivo Miše
; Zavod za oralnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta, Zagreb
Sažetak
Autor je sebi postavio zadatak da kod endoosealnog implantata eliminira kontakt s površinom i bitno oslabi djelovanje sila tlaka i vlaka te na taj način eliminira dva osnovna faktora, koji dovode do neuspjeha implantata. On je odabrao frontalne zube, kod kojih više od jedne trećine ili više od jedne polovine korijena strši u radikularnu cistu. Korijene je proširio, a posljednji proširivač služio mu je za izradu inplantata. Dužinu inplantata je određivao mjerenjem na rendgenogramu. Inplantat je izradio iz Vi roni t a. Nakon cistektomije i apikotomije, kanal zuba je ispunio brzoveznim cementom. Sa apikalne strane usadio je u kanal implantat, a s koronarne gutaperka poen i to istovremeno. Potom je ranu sašio. Na taj je način stvorio slijedeće mogućnosti: 1. Implantat nema kontakta s površinom, čime je prekinut put infekciji s površine. 2. Sile tlaka i vlaka, koje nepovoljno djeluju na proces osteogeneze i dovode do osteolize, znatno su oslabljene. Razlog je u tome ,što je na preostalom bataljku korijena sačuvan periodont. Na taj način sile djeluju istovremeno na Šarpejeva vlakna i na odnos implantat-kost. Unutarnji implantat čini sa apikotomiranim zubom jedinstvenu cjelinu, što onemogućava oštećenje periodonta i kosti, a to onemogućava i rasklimavanje zuba i inplantata. Zub je, dakle, fiksiran djelomično fiksnim, a djelomično elastičnim zglobom i oni su istovremeno u funkciji. Dosadašnji šu rezultati vrlo povoljni. Posloperativni tok i vrijeme nakon toga ni u čemu se ne razlikuju od obične apikotomije i cistektomije. Izbacivanja implanata, rasklimavanja zuba, supuracije ili bolova nije bilo. Na kraju, autor navodi da upravo ima u razradi i izradi još dvije primjene »unutarnjeg implantata« (kako ga je nazvao) u druge svrhe.
Ključne riječi
Hrčak ID:
108735
URI
Datum izdavanja:
15.9.1969.
Posjeta: 1.134 *