Izvorni znanstveni članak
Medicinsko tehnički problemi kod izrade resekcionih proteza i epiteza
Ivo Miše
Sažetak
Problematika epiteze i resekcione proteze je do te mjere specifična da se u potpunosti izuzima iz protetike i spada u domenu maksilofacijalne kirurgije. Promatrati je zato sa stanovišta normalne protetike je iz osnova pogrešno. Protetika ima svoje zakone statike i funkcije koji se razlikuju u mnogo čemu od principa kirurške protetike. Jedno su zdrava usta gdje su anatomski i fiziološki zakoni suvereni, a drugo su bolesna. Isto ;tako često je pogrešno operirati u maksilofacijalnom području bez osnovnih znanja iz kirurške protetike ili barem bez uske suradnje sa kirurškim protetičarom. Tako na primjer za kirurga kod hemiresekcije maksile nema većeg značenja da li rana na licu ide centimetar ispod ili iznad griznih ploha molara u okluziji, a baš ta ravnina okluzije je granica mogućnosti u kirurškoj protetici. Svakome je jasno cla amputirati nogu iznad ili ispod koljena nije svejedno za kasniju rehabilitaciju, ali je malo kome jasna važnost okluzije za protetsko zbrinjavanje bolesnika. Specifična problematika traži dakle drugačije pokazatelje, drugačiju analizu tih pokazatelja — što dovodi i do svojevrsnih zaključaka i svojevrsnih metoda rada. Udubljujući se u ovu problematiku mi smo uočili nemogućnost bilo kakvog šablo- niziranja u ovom području, ali smo isto tako ustanovili da postoje neke osnovne zasade koje određuju metodiku rada i gledanja. Tu u prvom redu dolazi stanje rane (zaraštena ili nezaraštena rana), mjesto i veličina defekta, različita tkiva koja pripadajudefektu, njihova različita mogućnost reparacije i uzajamni odnosi — što sve stvara jedno dinamično područje cjeljenja tkiva sa mnogo različitih komponenata tako, da o normalnim anatomskim i fiziološkim uslovima više ne može biti govora. Jer ako na primjer uzmemo samo lične mišiće, onda imamo jedanput sačuvan mišić ali sa prekidom motorične inervacije, drugi put samo bataljak mišića sa sačuvanom inerva- cijom, treći puta i jedno i drugo. itd. Kombinacije možemo redati gotovo u beskraj. Jasno da će ne samo zatečeni anatomski odnosi biti znatno drugačiji, nego će i funkcja bitno odudarati oci normalne. Zato nam je jasno da se zakone težišta i ležišta ne može gledati iz ugla protetičara, jer niz osnovnih principa protetike ovdje ne vrijedi. Spomenimo samo vakuum kod gornje totalne proteze, zatim ravnomjerno raspoređivanje tlaka na čitavu gornju čeljust. Znači i težište i ležište ovako gledano spada u osnovne pokazatelje. Zatim mogućnost retencije gledane u prvom redu sa medicinske strane (stanje rane), zatim tehničke mogućnosti izrade spadaju također u ove pokazatelje. Ako pođemo od ovih okosnica onda problematika neće izgledati tako teška i do te mjere individualna cla svaki put počinjemo od početka. Mi smo mišljenja cla se može u svakom slučaju poći od solidnih pokazatelja i da zbog toga nema nikakovih razloga za lutanje. Problematika je svakako specifična i treba je rješavati na specifičan način i specifičnim sredstvima, ali se ona da i obuhvatiti i solidno raščlaniti još prije nego što pristupimo izradi. I\W dakle još prije rada moramo znati što hoćemo, ali i što možemo postići.
Ključne riječi
Hrčak ID:
108880
URI
Datum izdavanja:
15.6.1966.
Posjeta: 2.273 *