Arhivski vjesnik, No. 42, 1999.
Izlaganje sa skupa
Italian state archives: structures, purpose, use, access - The legislation frame in relation to the autonomy of archives
Gigliola Fioravanti
Sažetak
Talijanski državni arhivi su sektor javne uprave posebno odgovorni za zaštitu i obradu pisanog povijesnog gradiva. Njihova evolucija se događala korak po korak, uporedo s razvojem moderne države, sve do suvremene spoznaje da gradivo ima bitnu vrijednost ne samo kao produkt administrativne mašinerije, već također i kao kulturna baština koja pripada i služi zajednici u cjelini. Državni arhivi pohranjuju koncentriranu masu materijala koji čini povijesne dokumente države. U prvoj polovici 19. stoljeća u raznim talijanskim gradovima počelo je stvaranje arhivskih spremišta namijenjenih da za budućnost sačuvaju ogromne količine papirnatih dokumenata, koji se više ne koriste u praktične svrhe, s čime se nastavilo napose u drugoj polovici stoljeća. Skoro su sva od tih ranih spremišta bila smještena u centrima, gdje su radom lokalnih i središnjih ureda političkih tijela i institucija nastale najveće količine dokumenata i gdje su već ranije bile poduzete mjere da se koncentrira određeni dio arhivskog materijala. Arhivi koji su dominirali Italijom tijekom 19. stoljeća bili su smješteni u gradovima kao što su Torino, Đenova, Milano, Vencija, Mantova, Firenca, Luka, Sijena, Pisa, Parma, Modena, Bolonja, Rim, Napulj i Palermo. U većini slučajeva, ti su gradovi zapravo bili glavni gradovi kraljevstava, republika, vojvodstava i drugih političkih jedinica koje su postojale prije nacionalnog ujedinjenja. Neka se od tih spremišta i danas smatraju najvažnijim talijanskim državnim arhivima, i to ne samo zbog količine materijala kojeg pohranjuju. Ona sva tvore vanjsku strukturu Središnje arhivske administracije. Inicijalno organizirani pod kontrolom glavnog ravnateljstva Ministarstva unutarnjih poslova, arhivi su potom prebačeni u novoosnovano Ministarstvo za kulturna i ambijentalna dobra (osnovano zakonom br. 657 od 14.12.1974. i zakonom br. 5 od 21.1.1975) i stavljeni pod kontrolu Središnjeg ureda za arhivska dobra (predsjednički dekret br. 805 od 3.12.1975). Središnji ured arhivima dodjeljuje sredstva potrebna za rukovođenje i funkcioniranje vezano za specifične postavljene zadaće koje treba obaviti tijekom financijske godine. U biti, sektor u cjelini još uvijek reguliraju odredbe predsjedničkog dekreta br. 1409, čl. 1 od 30.9.1963, kojim se državnim arhivima dodjeljuje zadaća čuvanja gradiva talijanskih država koje su postojale prije nacionalnog ujedinjenja, gradiva tijela državne administracije i sudstva koje više nije potrebno za tekuće poslovanje i sveg ostalog arhivskog i individualnog gradiva u vlasništvu države ili deponiranog kod države koje se čuva u skladu s talijanskim zakonom ili po nekom drugom pravnom temelju. Iznimke od ovog pravila su date arhivima Parlamenta i Senata (određeno zakonom br. 147 od 3.2.1971), povijesnom arhivu Ministarstva vanjskih poslova (koji je utemeljen kao poseban ured 1902. i stavljen pod kontrolu Službe za povijesno gradivo i dokumentaciju Ministarstva predsjedničkim dekretom br. 18 od 5.1.1967), te vojnim arhivima koje čuvaju povijesni odjeli pojedinih grana oružanih snaga.
Ključne riječi
Hrčak ID:
10589
URI
Datum izdavanja:
18.2.2000.
Posjeta: 1.395 *