Izvorni znanstveni članak

Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve

Stjepan Baloban ; Katoličko bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Autor daje povijesni pregled odnosa katoličke Crkve prema demokraciji. Početna je teza, koju je formulirao papa Lav XIII. krajem 19. stoljeća, polazila od ekvidistance Crkve od različitih političkih režima, pod uvjetom da poštuju prava osobe, obitelji i Crkve. Pojam kršćanske demokracije izvorno označava pokret unutar Crkve, kojemu je cilj pomaganje puka i širenje vjere u novim prilikama. Daljnje se približavanje Crkve demokraciji zbiva u nazorima pape Pija XII. koji naglašava važnost političkog angažmana slobodnog i odgovornog pojedinca u demokraciji, a pojam naroda suprostavlja pojmu bezlične mase. Za potpuno prihvaćanje demokracije u crkvenom nauku presudan je 2. vatikanski koncil (1962.-1965.) koji ustvrđuje komplementarnost sudjelovanja kršćana laika u crkvenoj i u političkoj zajednici. Potpuni intelektualni susret Crkve i demokracije svoje je najnovije obličje dobio u enciklici Centesimus annus Ivana Pavla II. (1991.) koja propast komunizma interpretira kao posljedicu nedostatka demokracije te ističe demokraciju kao najbolji mogući vladavinski sustav.

Ključne riječi

Hrčak ID:

110486

URI

https://hrcak.srce.hr/110486

Datum izdavanja:

1.12.1994.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 905 *