Izvorni znanstveni članak

PARK OBITELJI ZENOBIO U VENECIJI I CARLEVARIJS

Illeana Chiappini di Sorio ; Universita degli Studi di Venezia

Sažetak

Obitelj Zenobio dolazi u Veneciju iz Verone u 17. stoljeću, a već 1646. godine primljena je medu venecijanski patricijat. Kupivši od Elene Corner, udove Morosini, trecentističku palaču u blizini samostana ai Carmini u župi Angelo Raffaele stvaraju jezgru buduće barokne palače. Polozaj i moć obitelji jača kada Carlo Zenobio otkupljuje imanja obitelji Enn iz Trentina i njihov naslov plemića Svetog Rimskog Carstva. Arhitekt Gaspari je počeo obnavljati palaču prije 1697. godine, stvarajući novi tlocrtni oblik koji nije bio u venecijanskoj tradiciji. Proširivši prostor plesne dvorane i dodavši dva krila na začelju palače prema vrtu skratio je portik. Unutrašnjost je 80-tih godina oslikao Dorigny uz suradnju štukatera Abbondija Stazija. Značajan doprinos za izučavanje i datiranje palače jesu crteži Luke Carlevarijsa. Carlevarijs je 1703. godine publicirao seriju grafika, medu kojima su dva prikaza palače Zenobio: glavno pročelje s obiteljskim grbom, te druga veduta začelja i parka. Serija gravira posvećenih duždu Alvise Mocenigu predstavlja terminus post quem za obnovu čitave palače. Stigavši u Veneciju, Carlevarijs se već 1676. nastanio pored palače Zenobio i postao štićenik te moćne obitelji, pa je cesto nazivan Luca da Ca 'Zenobio. Carlevarijsova veduta začelja palače pokazuje da je krajem 17. stoljeća park bio već sasvim uređen po uzoru na francuski vrt koji je inicirao Le Notre. U ukrasu palače i vrta Zenobijevi su pokazali sklonost za francuski stil, uredivši tako prvi park toga tipa u Veneciji. Moguće je da je projekt za vrt stigao i preko Dorignya čiji je otac Michele kao i Le Notre bio učenik Simona Voueta. Ne treba zanemariti da je i sam Carlevarijs mogao izraditi projekt na temelju francuskih crteža koji su bili u opticaju. Ova jedinstvena kompozicija povezivala je vrt i palaču u jednom planu, slično kompoziciji partera u Vaux-le-Vicomte. Palača je po ženskoj liniji pripala obitelji Albrizzi te je poslije prodana vojvodi Salvi iz Vicenze i 1850. godine armenskim fratrima.

Ključne riječi

Hrčak ID:

111024

URI

https://hrcak.srce.hr/111024

Datum izdavanja:

10.2.1998.

Podaci na drugim jezicima: hrvatski

Posjeta: 2.030 *