Medicina, Vol. 49 No. 4, 2013.
Stručni rad
Tijek i ishod kardiopulmonalnih reanimacija u Kliničkom bolničkom centru Rijeka
Boban Dangubić
; Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, Rijeka
Kristian Deša
; Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, Rijeka
Vjekoslav Tomulić
; Klinika za internu medicinu, KBC Rijeka, Rijeka
Kazimir Juričić
; Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, Rijeka
Janja Kuharić
; Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, Rijeka
Alen Protić
; Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, Rijeka
Sažetak
Cilj: Ishod srčanog zastoja i mjera kardiopulmonalne reanimacije ovisi o implementaciji
smjernica ERC-a, kao i njihovom pravovremenom provođenju. Cilj istraživanja bio je
utvrditi razlike u provođenju mjera kardiopulmonalne reanimacije unutar pojedinih odjela
Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka. Ispitanici i metode: Prospektivnom studijom obuhvaćena
su 63 bolesnika liječena u KBC-u Rijeka kojima je utvrđen srčani zastoj i nad kojima
su provedene mjere kardiopulmonalne reanimacije u razdoblju od 1. lipnja 2011. godine do
1. rujna 2012. godine. Rezultati: U 23 bolesnika (36 %) došlo je do povratka spontane cirkulacije,
dok je u 40 bolesnika (64 %) ishod bio letalan. Mjere osnovnog održavanja života (BLS,
engl. basic life support) do dolaska tima za reanimaciju poduzete su u svih 63 bolesnika
(100 %). U 79 % bolesnika prvi ritam zabilježen na monitoru bio je ritam koji se ne defibrilira
(asistolija ili električna aktivnost bez pulsa), dok je u ostalih bolesnika (21 %) početni ritam
bio ritam koji se defibrilira (ventrikularna tahikardija bez pulsa ili ventrikularna fibrilacija). U
navedenih bolesnika u kojih je došlo do povratka spontane cirkulacije, 6 bolesnika (26 %)
imalo je pozitivan neurološki ishod (CPC-vrijednost 1 i 2) dok je 17 bolesnika (74 %) imalo
značajna neurološka oštećenja (CPC-vrijednost 3, 4 i 5). Rasprava i zaključak: Kako bi reanimacije
imale što bolji ishod neophodno je provoditi edukaciju medicinskog osoblja o mjerama
osnovnog i naprednog održavanja života u Jedinicama intenzivnog liječenja i Centrima za
hitnu medicinu, kao i na ostalim bolničkim odjelima. Potrebno je uspostaviti tim za reanimaciju
i sustav jedinstvenog obavještavanja o vitalno ugroženom bolesniku te standardizirati
opremu i materijal na odjelima i mjestima visokog rizika za nastup srčanog zastoja.
Ključne riječi
kardiopulmonalna reanimacija; mjere naprednog održavanja života; povratak spontane cirkulacije; srčani zastoj
Hrčak ID:
112540
URI
Datum izdavanja:
2.12.2013.
Posjeta: 3.517 *